Breza
časopis učenika
OŠ Brezovica
  • Naslovna
  • Vijesti
  • Sportske vijesti
  • Intervjui
  • Stvaralački kutak
  • Svijet knjige
  • Galerija fotografija
  • Moj život izvan škole
  • Svijet zabave

Radovi naših učenika

Na ovoj stranici možete vidjeti literarne i likovne radove učenika naše škole.

Likovni radovi Patrika Mlinarca

1/20/2016

0 Comments

 
Nekoliko riječi o meni
​

Moje ime je Patrik Mlinarec i učenik sam 5. e razreda OŠ Brezovica. Od svoje druge godine bavim se crtanjem i slikanjem, a dar za umjetnost naslijedio sam od strica Đure Mlinarca koji je bio poznati umjetnik. Kada sam krenuo u prvi razred, upisao sam likovnu školu Tanay koja se nalazi u blizini Hrvatskoga narodnog kazališta. Dosad sam imao četiri izložbe od kojih su tri bile u Mimari, a jedna u Hrvatskom školskom muzeju. Na svakoj izložbi izložena su po dva moja rada. Dosad sam učio razne tehnike slikanja i sve mi se jednako sviđaju. Kad odrastem, volio bih biti akademski slikar poput svoga strica. 
0 Comments

Putopis o Samoboru 

2/13/2015

0 Comments

 
     Predivan dragulj naše domovine smješten je na istočnim obrancima  Samoborskog gorja.Što više prilazom Samoboru, uzbuđenje sve više raste.Još davne 1242. godine poveljom kralja Bele IV. Dobio je status slobodnog kraljevskog trgovišta.

      Bogata tradicija i kulturna baština okrunjuje ovaj povijesni grad.Krenuli smo mostićem kraj kojeg tiho žubori samozatajni potočić.Približavamo se centru.Već naviru šareni kostimi i maske.Nalazim se usred vreve tradicionalnog Samoborskog karnevala.Šarenilo boja,maske,trube,rogovi,glazba,vesli dječji krikovi i opće dobro raspoloženje.Prolazim kraj jedne stare trošne kuće koja odiše tradicijom.Pred oči mi dolazi lik moje bake koja je uvijek znala mirno sjediti prekriženih ruku na drvenoj klupi ispred gotovo iste takve trošne kućice. Odjednom me prene zvuk rogova,kraj mene prolaze maškare koje pušu u rogove.Kakav užitak za uši,oči i nepce.Sjedim na trgu i uživam u tradicionalnoj  deliciji,u samoborskim kremšnitama.Malu osaminu od gradske vreve pronašla sam kraj jedne stare ruševine.To je bio srati grad Samobor koji su podigle pristaše češkog kralaj Otokara između 1260. i 1264. godine.Ta kamena utvrda podignita je na živoj stijeni,a bila je nepravilnog  i razvedenog tlocrta.Utvda se sastojala od tri dijela,a središnji dio te ruševine je je najstariji.Jedini veći ostatak Otokarova zamka jest branič kula koja se nalazi u gradskoj jezgri.Također uz tu kulu se nalazi polukružna kula s malom gotičkom kapelom sv. Ane iz trećeg desetljeća 16. stoljeća.Utvrda se od 16. do 18.stoljeća još nadograđivala,a krajem 18.stoljeća utvrdu napuštaju zadnji stanari.Ruševina toliko odiše poviješću da sam imala osjećaj kao da se nalazim u prošlosti zamišljajući kako je to nekad bilo.

     Odlazim kući punog srca i s puno predivnih slika koje ću trajno pohraniti u svome sjećanju. Samobore,gradu,ponosni, budi pozdravljen do nekog drugog puta.


Dora Kovačić, 8.f
0 Comments

Jesen, radovi 3. b razreda

11/4/2014

0 Comments

 
0 Comments

Luka

5/9/2014

0 Comments

 


    Luka je moje maleno sunce vedrog osmijeha i nebesko plavih očiju. Anđeosko lice okružuju nježne i nestašne plave kovrče koje putuju svaka u svome smjeru. Malen je to momak, ali ipak spretan i brz.

    Nestašne nožice putuju po samo njima poznatom putu, a kad naiđe na nešto što ne smije dirati, prćasti nosić se nabora i male usne otkriju široke zubiće. Bucmaste ručice, iako malene, već su spretne u detaljnom istraživanju svega što ih okružuje. Veseo, drag,  nježan, nestašan i uvijek nasmijan, svima ispunjava vrijeme svojom znatiželjom. Kada mu se spava, dođe pored mene i uzme svoju plavu dekicu pa kaže: „Teta, aja, aja."

   Mama, tata, teta, didi, aja, papa i opa riječi su i slogovi koje u zadnje vrijeme stalno ponavlja. Hrabar je i uporan. Voli se ljutiti kad mu nešto nije po volji i počne uzvikivati: „Ne, ne, jo, jo", ali isto tako će me nagraditi neodoljivim smiješkom kada mu dopustim da bude po njegovom. Ponekad mi nešto objašnjava i priča, ali ja ga ne mogu razumjeti. Najviše ga razveseli kada prođe automobil. Odmah počne dozivati: „Iiiiii, brm, brm".

     Moj nećak Luka je naša malena nestašna radost koja se svakim danom mijenja i raste te otkriva nešto novo i zanimljivo. Pravi je užitak sudjelovati u njegovu odrastanju.

Dora Kovačić, 7. r


0 Comments

Proljeće VI. 

4/8/2014

0 Comments

 
 U proljeće ima dosta sunca, ali ponekad pada kiša. Drveće postane sve zelenije i puno je cvijeća. Čuje se cvrkut ptica koje su se vratile s juga. Zbog svega toga jako volim proljeće. 

Ema Brozović, 2. b
0 Comments

Proljeće V.

4/8/2014

0 Comments

 
Picture
0 Comments

Proljeće IV.

4/8/2014

0 Comments

 
Picture
0 Comments

Proljeće III.

4/8/2014

0 Comments

 
Picture
0 Comments

Proljeće II.

4/8/2014

0 Comments

 
Picture
Karolina Jularić, 2. b
0 Comments

Proljeće I.

4/8/2014

0 Comments

 
Picture
0 Comments
<<Previous

    Archives

    January 2016
    February 2015
    November 2014
    May 2014
    April 2014
    March 2014
    February 2014

    RSS Feed

    Kategorije

    All

Powered by Create your own unique website with customizable templates.