Ljubav prema matematici je presudila
Intervju s Tonijem Milunom
Toni Milun profesor je matematike te poznati youtuber koji u svojim videima učenicima objašnjava matematičke zadatke. „Otkrio“ ga je njegov bivši student Nikola Mujdžić kada mu je prije pet godina rekao: „Profesore, mislim da imate potencijala!“. Na početku uopće nije mislio da bi mogao postati popularan. Sada na svojoj stranici www.tonimilun.com ima preko 2000 videa u kojima objašnjava razne matematičke zadatke za učenike osnovne i srednje škole. U zafrkanciji kaže kako je neko vrijeme htio postati sudac i donijeti pravdu na svijet, ali je ljubav prema matematici presudila. Uvijek mu je drago kada ga učenici i njihovi roditelji prepoznaju na ulici, pohvale ga i zahvale na pomoći. S obzirom na to da je trenutno uključen u razne projekte, nije mogao posjetiti našu školu, ali nam je na pitanja rado odgovorio mailom.
Jeste li odmalena bili dobri s brojevima?
Sjećam se da sam poznavao osnovne računske operacije poput zbrajanja i množenja brojeva prije nego što sam krenuo u osnovnu školu. Volio sam pratiti registracijske oznake automobila i kombinirati znamenke, igrati se s njima, zbrajati ih, oduzimati i pokušavati dobiti određene brojke.
Odakle želja da postanete profesor matematike?
Čim sam krenuo u školu, matematika mi je postala omiljeni predmet i od prvog razreda znao sam da ću biti profesor matematike. Doduše, neko sam vrijeme htio postati sudac i donijeti pravdu na svijet, ali ljubav prema matematici je presudila.
Gdje ste trenutno zaposleni?
Nakon 15-ak godina predavanja matematike na ekonomskom smjeru Stručnih studija, odlučio sam da je vrijeme da krenem dalje prema većim izazovima i da odaberem ustanovu koja će mi biti podrška u brojnim projektima u koje sam uključen. Zato sam upravo u fazi prijelaza na Visoko učilište Algebra.
Kada i kako Vam je na pamet pala ideja da počnete snimati videe u kojima objašnjavate matematičke zadatke?
Ideja za snimanje videa potekla je od mojega bivšeg studenta Nikole Mujdžića, kojem se svidio način na koji predajem matematiku i statistiku. Prije četiri i pol godine pozvao me je na kavu i predložio mi da zajedno pokrenemo projekt internetskog obrazovanja iz matematike: moje zaduženje bi bilo snimanje videa, a on bi pokrenuo web-stranicu www.tonimilun.com i brinuo se za njezino održavanje i ostale tehničke detalje. Svidio mi se Nikolin neformalan pristup kad mi je rekao: „Profesore, mislim da imate potencijala!!!”. Nakon što mi je iznio cijeli ideju, meni i dalje nije bilo jasno kako ćemo od toga zarađivati. A Nikola mi je odgovorio: „Profesore, pa ne moramo od svega u životu zarađivati.” Time me je osvojio i znao sam da ćemo imati uspješnu suradnju. Na početku smo imali namjeru snimiti dvadesetak videa, ali cijeli proces nam se svidio pa ih danas imamo više od 2000.
Koliko Vam vremena „oduzima“ taj hobi?
Budući da smo snimili ono najbitnije što smo htjeli, videe iz matematike od 5. razreda osnovne škole do 4. razreda srednje škole, sada snimamo samo povremeno komentare na neka društvena događanja u kojima nastojimo pronaći matematičke zanimljivosti. Prve dvije i pol godine, dok smo ih svakodnevno snimali, radio bih na snimanju i montaži prosječno 2 - 4 sata dnevno. Moram reći da su uz mene na projektu bili angažirani volonteri koji su također 1 - 2 sata svakog dana obavljali određene poslove: održavanje internetske stranice, objavu videa, objave na društvenim mrežama i slično. Trenutno oko sat vremena dnevno provedem pomažući osobama koje mi elektroničkom poštom šalju svoje upite. Nažalost, tih upita je previše da bih svima mogao pomoći, pa odabirem one najzanimljivije, najčešće one gdje se matematika primjenjuje u svakodnevnom životu.
Koje rekvizite koristite prilikom snimanja instrukcija?
Koristimo kameru i bijelu ploču koju nam je donirala tvrtka Ramtech, u vlasništvu mojeg bivšeg studenta. Danas se kvalitetni videi mogu snimiti i običnim mobitelom, tako da za takvo nije potrebno mnogo novca.
Pomaže li Vam netko pri snimanju?
Snimam uglavnom sve sam, postavim kameru na stalak ili na policu i to je to :)
Sjećate li se što je bila tema prvog videa koji ste snimili?
Sjećam se dobro prvog videa, snimali smo ga u ožujku 2011. godine. Nikola me snimao svojim mobitelom, a lekcija se zove „Jednadžbe“. Nikola je naknadno pogrešno montirao video, pa su neki dijelovi naopako postavljeni, ali sve smo odlučili ostaviti baš tako da svi vide da su početci teški i da su pogreške sastavni dio procesa stvaranja.
Jeste li na početku snimanja imali tremu? A danas?
Da, dok smo snimali taj prvi video, imao sam tremu. Jedan jednostavan zadatak sam čak pogrešno riješio, ali onda sam se počeo smijati i trema je nestala. Danas više treme nema.
Znate li koji Vaš video ima najviše pregleda na youtubeu?
Mislim da se radi o videu u kojem sam zajedno s kolegama matematičarima Blaženkom Sečar i Stipom Vidakom komentirao predsjedničke izbore. Zakon o izborima nije bio dorečen pa smo iskoristili priliku da objasnimo računanje postotaka.
Prepoznaju li Vas često učenici?
Događa mi se da me učenici, ali i njihovi roditelji prepoznaju. Uvijek su vrlo simpatični, zahvaljuju mi.
Kakve su povratne informacije o Vašim videima? Pomažu li oni učenicima u učenju?
Mogu reći da su videi popularni, svakog dana u prosjeku budu pogledani oko 4000 puta. To znači da cijeli trud koji smo uložili ima smisla. Učenici mogu komentirati videe i komentari su vrlo pozitivni. Ponekad dobijemo i mailove u kojima nam se učenici zahvaljuju. Bilo je i sjajnih primjera, npr. kad učenik koji je imao same jedinice uspije svladati gradivo i dobije peticu. To nas posebno veseli.
Koji su Vaši planovi za budućnost?
Volio bih snimiti videe iz matematike za razrednu nastavu, a onda još i za fakultete, pa dodati kombinatoriku, statistiku... Ali, imam i druge planove koji nisu vezani za internetsku stranicu. Upravo smo počeli snimati TV-emisiju „Financijalac“, a sastojat će se od 35 kratkih 10-minutnih emisija u kojima ćemo upoznati gledatelje s osnovama financijskog obrazovanja. Također sam angažiran u projektima prevencije sportskog klađenja. Volio bih snimati videe s mladim poduzetnicima. Cilj bi bio motivirati mlade da uče matematiku, programiranje i da razvijaju komunikacijske vještine jer je danas mnogo lakše nego ikada u povijesti pokrenuti vlastiti projekt.
Melanie Pajas, 7. f razred
Imam pozitivnu tremu prije svake utrke Intervju s Josipom Malnar
U srijedu, 22.4.2015. razgovarali smo s učenicom 6. b razreda Josipom Molnar koja se bavi atletikom i koja je osvojila treće mjesto na nedavno održanom Krosu Sportskih novosti. Postavili smo joj pitanja o atletici i njezinim uspjesima, a ona nam je rado odgovorila.
Koliko se dugo baviš atletikom?
-Bavim se atletikom već dvije godine.
Koliko si puta sudjelovala na Krosu Sportskih novosti?
-Sudjelovala sam i ove i prošle godine.
Koliko puta tjedno imaš treninge?
-Četiri puta tjedno, u ponedjeljak, srijedu, petak i subotu.
Gdje treniraš atletiku?
-Treniram na Mladosti, u atletskom klubu Agram.
Što te potaknulo da treniraš baš atletiku?
-Odmalena sam se htjela baviti trčanjem.
Baviš li se još nečim osim trčanja?
-Da, bavim se i rukometom.
Koliko puta tjedno treniraš rukomet?
-Tri puta tjedno.
Imaš li tremu prije utrka?
-Imam pozitivnu tremu prije svake utrke.
Koje discipline trčiš?
-Trčim na 200 m, 400 m, 600 m, 800 m i 1000 m.
Koja te još natjecanja čekaju ove godine?
-Erste plava liga, a ako osvojim jedno od prva tri mjesta, ići ću na Hanžek. Sudjelovat ću i na krosu na dan škole, 29.5.
Koliko si medalja osvojila u ove dvije godine otkad trčiš?
-Osvojila sam ukupno 11 medalja.
Intervjuirale: članice novinarske grupe
LIK 2015
LIK 2015 je likovna smotra koju organizira Agencija za odgoj i obrazovanje. Ove godine tema je bila Pop Art te su učenici napravili nekoliko likovnih radova na tu temu. Školsko natjecanje održano je 30. siječnja, a županijsko 27. veljače. O svemu tome detaljnije smo porazgovarale s profesoricom likovne kulture Biljanom Šipuš.
Kakvo je to natjecanje Pop Art, možete li nam ukratko ispričati nešto o tome?
Riječ je zapravo o natjecanju likovne kulture, još poznatijem kao likovna smotra koja se održava svake godine u svim školama. Ove godine je tema Pop Art i konkretno najznačajniji predstavnik Pop Arta je Roy Lichtenstein, američki umjetnik. Između ostalih spominje se tu još Andy Warhol, ali po slikama Roya Lichtensteina mi smo trebali slikati djela za natjecanje, dakle oni su slikari koji su više slikali u stripovskoj maniri, naći jedan zadani kadar i u tom kadru figure i svi objekti su baš kao u stripu. Roy Lichtenstein je svoje slike često nazivao stripovskom onomatopejom: Blam,Wham... Jedna od najpoznatijih slika koja se zove Wham prikazuje borbu američkog borbenog aviona. Prije dvije godine je baš bila velika izložba i perspektiva Roya Lichtensteina u Londonu. Naši učenici su trebali po njegovim motivima ispričati neku svoju priču, dakle u stripovskoj maniri isto tako slikati u nekom zadanom kadru, formatu papira, naslikati osnovnim bojama ili sebe prikazati u nekakvom imaginarnom događaju ili nekoj imaginarnoj situaciji, ali na stripov način onako kako je to radio Roy Lichtenstein. Inače, Pop Art je skraćenica od engleske riječi "popular Art" što znači "popularna umjetnost". Ti umjetnici pedesetih godina prošlog stoljeća su zapravo htjeli tim smjerom u slikarstvu iznijeti jedan kritički odnos prema potrošačkom američkom društvu gdje se sve svodi na konzumaciju, na brze informacije, slike, na jedan šaljivi način su to smjestili u strip maniru.
Upis u Registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica
U četvrtak 29. siječnja u našoj školi organizirana je akcija upisa u Registar darivatelja krvotvornih matičnih stanica. Kratko smo intervjuirale volonterke koje su sudjelovale u organizaciji, ali i one koji su se odazvali i dali krv.
I.
· Što vas je potaknulo na darivanje krvi za banku matičnih stanica?
Pa to sto sam već dugo htjela napraviti pa mi je prijateljica javila da se to odvija tu u blizini pa smo došle .
· Mislite li da se treba odazvati više ljudi na ovu akciju?
Pa već je dosta velik broj,ali naravno toga nikad dosta.
· Bojite li se darivanja krvi?
Ne.
· Mislite li da je to bolan i opasan postupak?
Ne.
· Imate li možda u svojoj blizini osobu koja boluje od krvnih bolesti?
Ne.
Anonimna darivateljica
II.
· Jeste li već darivali krv?
Jesam.
· Je li Vas netko potaknuo na darivanje krvi?
Moj tata on je više od 50 puta darovao krv.
· Imate li možda člana obitelji oboljelog od krvne bolesti?
Nemam.
· Jeste li mislili da darivanje krvi bolan postupak?
Sigurno me prvi puta bilo malo strah, ali kad sam vidjela da nije strašno nastavila sam.
· Kada bi se našla osoba kojoj biste mogli dati krv, biste li joj bili spremni pomoći?
Naravno.
· Jeste li već nekome spasili život donirajući svoju krv?
To ne znam. To morate pitati u Petrovoj.
učiteljica Josipa Broz
III.
· Jeste li već darivali krv?
Nisam zato što sam anemična.
· Je li vas netko potaknuo na darivanje krvi?
Naravno. Naša psihologinja Ana.
· Imate li možda člana obitelji oboljelog od krvne bolesti?
Nemam.
· Jeste li mislili da je darivanje krvi bolan postupak?
Nisam,ali ipak je tu iglica…Ali ova sestra je bila jako brza zato pohvala sestri.
· Kada bi se našla osoba kojoj bi mogli darivati krv bili joj bili spremni pomoći?
Razmišljala sam danas cijelu noć o tome i stvarno bih.
· Jeste li već nekome spasili život darujući svoju krv?
Nisam.
učiteljica Maja NovakoviĆ
IV.
Tko te potaknuo da dođeš i volontiraš?
Potaknula nas je psihologinja,ona nam je i zadala taj posao i vrlo mi je drago zbog toga.
Poznaješ li nekoga tko je bolestan?
Da, poznajem.
Što misliš o ovoj akciji u našoj školi?
Mislim da je vrlo dobro i da je dobra ideja da je naša škola pokrenula tu akciju, nadam se da će se puno ljudi odazvati i da ćemo pomoći nekome.
Kako se osjećaš dok pomažeš psihologinji u ovome poslu?
Osjećam se vrlo dobro zato što znam da pomažem nekome.
Dora Knežević
V.
Poznaješ li nekoga tko je bolestan?
Da,tj. bio je.
Tko te potaknuo da dođeš i volontiraš?
Pa potaknula nas je psihologinja,ali pošto je jedna osoba u mojoj obitelji bila bolesna to mi je bio još veći motiv.
Što misliš o akciji u našoj školi?
Mislim da je vrlo dobra jer tako možemo pomoći osobama koje su oboljele i sa našom dobrotvornom akcijom ima sve više i više darivatelja.
Kako se osjećaš dok volontiraš i pomažeš ljudima?
Odlično,zato što znam da im tako možemo pomoći i učiniti bar nešto za njih.
Tea Čaušević
I.
· Što vas je potaknulo na darivanje krvi za banku matičnih stanica?
Pa to sto sam već dugo htjela napraviti pa mi je prijateljica javila da se to odvija tu u blizini pa smo došle .
· Mislite li da se treba odazvati više ljudi na ovu akciju?
Pa već je dosta velik broj,ali naravno toga nikad dosta.
· Bojite li se darivanja krvi?
Ne.
· Mislite li da je to bolan i opasan postupak?
Ne.
· Imate li možda u svojoj blizini osobu koja boluje od krvnih bolesti?
Ne.
Anonimna darivateljica
II.
· Jeste li već darivali krv?
Jesam.
· Je li Vas netko potaknuo na darivanje krvi?
Moj tata on je više od 50 puta darovao krv.
· Imate li možda člana obitelji oboljelog od krvne bolesti?
Nemam.
· Jeste li mislili da darivanje krvi bolan postupak?
Sigurno me prvi puta bilo malo strah, ali kad sam vidjela da nije strašno nastavila sam.
· Kada bi se našla osoba kojoj biste mogli dati krv, biste li joj bili spremni pomoći?
Naravno.
· Jeste li već nekome spasili život donirajući svoju krv?
To ne znam. To morate pitati u Petrovoj.
učiteljica Josipa Broz
III.
· Jeste li već darivali krv?
Nisam zato što sam anemična.
· Je li vas netko potaknuo na darivanje krvi?
Naravno. Naša psihologinja Ana.
· Imate li možda člana obitelji oboljelog od krvne bolesti?
Nemam.
· Jeste li mislili da je darivanje krvi bolan postupak?
Nisam,ali ipak je tu iglica…Ali ova sestra je bila jako brza zato pohvala sestri.
· Kada bi se našla osoba kojoj bi mogli darivati krv bili joj bili spremni pomoći?
Razmišljala sam danas cijelu noć o tome i stvarno bih.
· Jeste li već nekome spasili život darujući svoju krv?
Nisam.
učiteljica Maja NovakoviĆ
IV.
Tko te potaknuo da dođeš i volontiraš?
Potaknula nas je psihologinja,ona nam je i zadala taj posao i vrlo mi je drago zbog toga.
Poznaješ li nekoga tko je bolestan?
Da, poznajem.
Što misliš o ovoj akciji u našoj školi?
Mislim da je vrlo dobro i da je dobra ideja da je naša škola pokrenula tu akciju, nadam se da će se puno ljudi odazvati i da ćemo pomoći nekome.
Kako se osjećaš dok pomažeš psihologinji u ovome poslu?
Osjećam se vrlo dobro zato što znam da pomažem nekome.
Dora Knežević
V.
Poznaješ li nekoga tko je bolestan?
Da,tj. bio je.
Tko te potaknuo da dođeš i volontiraš?
Pa potaknula nas je psihologinja,ali pošto je jedna osoba u mojoj obitelji bila bolesna to mi je bio još veći motiv.
Što misliš o akciji u našoj školi?
Mislim da je vrlo dobra jer tako možemo pomoći osobama koje su oboljele i sa našom dobrotvornom akcijom ima sve više i više darivatelja.
Kako se osjećaš dok volontiraš i pomažeš ljudima?
Odlično,zato što znam da im tako možemo pomoći i učiniti bar nešto za njih.
Tea Čaušević
Bez tenisa ne mogu zamisliti dan
Razgovarale smo s našom prijateljicom iz razreda i vrsnom tenisačicom Melanie Pajas. Ispričala nam je koliko često trenira te kako treninge usklađuje sa školskim obavezama.
Koliko dugo treniraš?
Tenis treniram već 7 godina, on je postao nešto bez čega ne mogu. Trening imam svaki dan po 2 sata, a vikendima sam na turnirima.
Zašto si se odlučila trenirati tenis?
Oduvijek sam bila sportski tip, jako sam voljela gledati bilo koji sport, ali tenis mi je bio najdraži. Imala sam žarku želju jednom sebe vidjeti na televiziji kao slavnu tenisačicu.
Opiši nam svoje teniske početke.
Počela sam trenirati s 5 godina, trenirala sam u grupi s djevojčicom i dječakom. Nakon mjesec dana oni su odustali i ostala sam samo ja. Trener mi je rekao da je jos prerano da počnem sama trenirati. Poslao me u klub u kojem i danas treniram.
Natječeš li se i gdje si sve bila?
Da, natječem se već 5 godina. U tenisu postoje kategorije, a ja se trenutno natječem u kategoriji do 14 godina. U Hrvatskoj imam velike uspjehe, no aktivna sam i izvan nje. Bila sam na međunarodnim turnirima (turnirima na koje dolaze djevojčice iz cijelog svijeta): u Umagu, Puli, Otočcu, Sloveniji i po cijeloj Hrvatskoj. Jako volim ići na takve turnire zato što tamo stječem nove prijatelje iz drugih zemalja s kojima i nakon turnira ostajem u kontaktu.
Koja si mjesta osvojila na turnirima?
Imam mnogo pehara, medalja i diploma. Mislim da sam za svoje godište jako uspješna... Kada bih krenula nabrajati koja sam mjesta osvojila, trajalo bi dugo jer sam svaki vikend na turnirima i svaki vikend sam sve bogatija nagradama za svoj uspjeh..
Postoje li rang liste za natjecanja? Ako da, na kojem si mjestu?
Postoje rang liste na kojima se tijekom sezone skupljaju bodovi, a kasnije se sve to zbraja i radi se poredak. Tek sam počela igrati turnire do 14 godina, s tim da ja imam 12. Trenutno sam među prvih 30 u Hrvatskoj.
Kako se slažeš sa svojim trenerom?
Moj trener je jedna jako dobra osoba s kojom se slažem odlično. Sve mi objašnjava i nakon svakog udarca mi kaže što je bilo dobro, a što nije i kaže mi kako da to ispravim.
Tenis treniram već 7 godina, on je postao nešto bez čega ne mogu. Trening imam svaki dan po 2 sata, a vikendima sam na turnirima.
Zašto si se odlučila trenirati tenis?
Oduvijek sam bila sportski tip, jako sam voljela gledati bilo koji sport, ali tenis mi je bio najdraži. Imala sam žarku želju jednom sebe vidjeti na televiziji kao slavnu tenisačicu.
Opiši nam svoje teniske početke.
Počela sam trenirati s 5 godina, trenirala sam u grupi s djevojčicom i dječakom. Nakon mjesec dana oni su odustali i ostala sam samo ja. Trener mi je rekao da je jos prerano da počnem sama trenirati. Poslao me u klub u kojem i danas treniram.
Natječeš li se i gdje si sve bila?
Da, natječem se već 5 godina. U tenisu postoje kategorije, a ja se trenutno natječem u kategoriji do 14 godina. U Hrvatskoj imam velike uspjehe, no aktivna sam i izvan nje. Bila sam na međunarodnim turnirima (turnirima na koje dolaze djevojčice iz cijelog svijeta): u Umagu, Puli, Otočcu, Sloveniji i po cijeloj Hrvatskoj. Jako volim ići na takve turnire zato što tamo stječem nove prijatelje iz drugih zemalja s kojima i nakon turnira ostajem u kontaktu.
Koja si mjesta osvojila na turnirima?
Imam mnogo pehara, medalja i diploma. Mislim da sam za svoje godište jako uspješna... Kada bih krenula nabrajati koja sam mjesta osvojila, trajalo bi dugo jer sam svaki vikend na turnirima i svaki vikend sam sve bogatija nagradama za svoj uspjeh..
Postoje li rang liste za natjecanja? Ako da, na kojem si mjestu?
Postoje rang liste na kojima se tijekom sezone skupljaju bodovi, a kasnije se sve to zbraja i radi se poredak. Tek sam počela igrati turnire do 14 godina, s tim da ja imam 12. Trenutno sam među prvih 30 u Hrvatskoj.
Kako se slažeš sa svojim trenerom?
Moj trener je jedna jako dobra osoba s kojom se slažem odlično. Sve mi objašnjava i nakon svakog udarca mi kaže što je bilo dobro, a što nije i kaže mi kako da to ispravim.
Gdje treniraš i je li ti ugodno tamo?
Treniram u dvorani na Velesajmu. U dvorani je jako ugodno i sve je jako lijepo uređeno. To je vjerojatno najbolja dvorana u Hrvatskoj. U nju dolaze trenirati poznati tenisači, a s nekima od njih sam se i upoznala.
Koje teniske zvijezde si upoznala?
Uopznala sam Gorana Ivaniševića, Ivana Dodiga, Marina Čilića, Bornu Čorića, Anu Konjuh, Markusa Bagdatisa, Michaela Južnog, Petru Martić i jos mnoge druge teniske zvijezde.
Kako bi opisala tenis kao sport?
Tenis je predivan sport pun zabave, to je individualni sport i to mi se jako sviđa jer sam sama u tome i nitko mi ne može upropastiti to što napravim i to za što se trudim, što se u timskim sportovima događa. Jako volim tenis. To je nešto bez čega ne mogu i bez čega mi dan nije potpun...
Intervjuirala Petra Vajdić
Treniram u dvorani na Velesajmu. U dvorani je jako ugodno i sve je jako lijepo uređeno. To je vjerojatno najbolja dvorana u Hrvatskoj. U nju dolaze trenirati poznati tenisači, a s nekima od njih sam se i upoznala.
Koje teniske zvijezde si upoznala?
Uopznala sam Gorana Ivaniševića, Ivana Dodiga, Marina Čilića, Bornu Čorića, Anu Konjuh, Markusa Bagdatisa, Michaela Južnog, Petru Martić i jos mnoge druge teniske zvijezde.
Kako bi opisala tenis kao sport?
Tenis je predivan sport pun zabave, to je individualni sport i to mi se jako sviđa jer sam sama u tome i nitko mi ne može upropastiti to što napravim i to za što se trudim, što se u timskim sportovima događa. Jako volim tenis. To je nešto bez čega ne mogu i bez čega mi dan nije potpun...
Intervjuirala Petra Vajdić
Ne volim vaterpolo, obožavam ga!
INTERVJU S 13-ogodišnjim Vidom Bebekom
Vid Bebek je učenik 7. b razreda koji trenira vaterpolo. Provela sam neko vrijeme s njim i saznala nešto o njegovoj ljubavi prema vaterpolu. Ovo su pitanja koja sam mu ih postavila:
Koliko dugo igraš vaterpolo?
Treniram vaterpolo već oko tri godine. Počeo sam trenirati kad sam imao deset godina.
Koliko puta tjedno imate treninge i koliko traju?
Treninge imam šest puta tjedno, a traju po tri sata.
Voliš li vaterpolo i što te potaknulo na njega?
Ne volim vaterpolo, obožavam ga. Na njega me potaknula želja za igrom i borbenošću.
Što radite na treninzima?
Na treninzima se zabavljamo dok treniramo i igramo vaterpolo.
Gdje ste sve bili i koja ste mjesta osvojili?
Bili smo četiri puta u Dubrovniku, šest puta u Rijeci, jednom u Šibeniku, Splitu, Lošinju, Puli, Crikvenici, Opatiji...
Osvajali smo 3., 5., 4., 2., a 1. mjesto smo osvojili u Opatiji.
Bi li ikad zamijenio sport ili odustao od vaterpola?
Nikad!
Intervjuirala Lara Senčić
Vid Bebek je učenik 7. b razreda koji trenira vaterpolo. Provela sam neko vrijeme s njim i saznala nešto o njegovoj ljubavi prema vaterpolu. Ovo su pitanja koja sam mu ih postavila:
Koliko dugo igraš vaterpolo?
Treniram vaterpolo već oko tri godine. Počeo sam trenirati kad sam imao deset godina.
Koliko puta tjedno imate treninge i koliko traju?
Treninge imam šest puta tjedno, a traju po tri sata.
Voliš li vaterpolo i što te potaknulo na njega?
Ne volim vaterpolo, obožavam ga. Na njega me potaknula želja za igrom i borbenošću.
Što radite na treninzima?
Na treninzima se zabavljamo dok treniramo i igramo vaterpolo.
Gdje ste sve bili i koja ste mjesta osvojili?
Bili smo četiri puta u Dubrovniku, šest puta u Rijeci, jednom u Šibeniku, Splitu, Lošinju, Puli, Crikvenici, Opatiji...
Osvajali smo 3., 5., 4., 2., a 1. mjesto smo osvojili u Opatiji.
Bi li ikad zamijenio sport ili odustao od vaterpola?
Nikad!
Intervjuirala Lara Senčić
Intervju s učiteljem Darkom Rogalom
Učitelj tjelesne i zdravstvene kulture u našoj školi, Darko Rogalo, ispričao nam je gdje je nedavno bio i pohvalio se sportskim uspjesima seniora koji se bave hrvanjem.
GDJE STE BILI, U KOJOJ DRŽAVI I U KOJEMU GRADU?
Bili smo u Uzbekistanu, u glavnom gradu Taškentu.
ŠTO SE TAMO DOGAĐALO?
Svjetsko prvenstvo za seniore u hrvanju.
KOJE STE MJESTO OSVOJILI?
Nisam osvojio niti jedno mjesto, išao sam u službi stručne komisije jer sam predsjednik struke, imam obavezu putovati s dečkima, tamo kamo mogu, naravno. Bio je to izazov jer Uzbekistan nije blizu. Neven Žugaj osvojio je 2. mjesto, a Božo Stančić 5. mjesto na prvenstvu svijeta. Inače, zanimljivo je da je Neven Žugaj bio učenik u ovoj školi, bio je i 12 godina član kluba.
S KOJIM STE UČENICIMA TAMO BILI?
Nisu to učenici, to su već seniori koji već imaju po 30 godina i oženjeni su, išli smo i s jednim članom iz Varaždina. Dominik Sokol natjecao se u kategoriji do 59 kilograma, Dominik Eklinger do 66 kilograma, Neven Žugaj do 84 kilograma i Božo Stančić u kategoriji do 81 kg.
KOLIKO SE UKUPNO NATJECATELJA NATJECALO?
U seniorskoj konkurenciji bilo je ukupno 220 natjecatelja.
KAKO VAM SE SVIDJELO U UZBEKISTANU I IMATE LI NEKE FOTOGRAFIJE?
Imamo mnogo fotografija. Zemlja je jako zanimljiva i egzotična, prije je pripadala državama Svjetskog Saveza, a sad je pretežito samostalna država. Taškent ima oko 3 milijuna stanovnika, većinom su islamske vjere.
JE LI DRUGAČIJE NEGO OVDJE U HRVATSKOJ?
Da, jako je velika razlika između Hrvatske i Uzbekistana. Tek kada izađemo van iz naše države shvatimo koliko je zapravo lijepa. Potpuno je drugačije, vjera, kultura, dakle cijeli sistem je drugačiji. Nema velike slobode, sve je na granici donje diktature što se tiče režima.
HVALA VAM NA RAZGOVORU. ŽELIM VAM PUNO NOVIH PUTOVANJA I SPORTSKIH USPJEHA.
Hvala tebi.
Tea Konosić
GDJE STE BILI, U KOJOJ DRŽAVI I U KOJEMU GRADU?
Bili smo u Uzbekistanu, u glavnom gradu Taškentu.
ŠTO SE TAMO DOGAĐALO?
Svjetsko prvenstvo za seniore u hrvanju.
KOJE STE MJESTO OSVOJILI?
Nisam osvojio niti jedno mjesto, išao sam u službi stručne komisije jer sam predsjednik struke, imam obavezu putovati s dečkima, tamo kamo mogu, naravno. Bio je to izazov jer Uzbekistan nije blizu. Neven Žugaj osvojio je 2. mjesto, a Božo Stančić 5. mjesto na prvenstvu svijeta. Inače, zanimljivo je da je Neven Žugaj bio učenik u ovoj školi, bio je i 12 godina član kluba.
S KOJIM STE UČENICIMA TAMO BILI?
Nisu to učenici, to su već seniori koji već imaju po 30 godina i oženjeni su, išli smo i s jednim članom iz Varaždina. Dominik Sokol natjecao se u kategoriji do 59 kilograma, Dominik Eklinger do 66 kilograma, Neven Žugaj do 84 kilograma i Božo Stančić u kategoriji do 81 kg.
KOLIKO SE UKUPNO NATJECATELJA NATJECALO?
U seniorskoj konkurenciji bilo je ukupno 220 natjecatelja.
KAKO VAM SE SVIDJELO U UZBEKISTANU I IMATE LI NEKE FOTOGRAFIJE?
Imamo mnogo fotografija. Zemlja je jako zanimljiva i egzotična, prije je pripadala državama Svjetskog Saveza, a sad je pretežito samostalna država. Taškent ima oko 3 milijuna stanovnika, većinom su islamske vjere.
JE LI DRUGAČIJE NEGO OVDJE U HRVATSKOJ?
Da, jako je velika razlika između Hrvatske i Uzbekistana. Tek kada izađemo van iz naše države shvatimo koliko je zapravo lijepa. Potpuno je drugačije, vjera, kultura, dakle cijeli sistem je drugačiji. Nema velike slobode, sve je na granici donje diktature što se tiče režima.
HVALA VAM NA RAZGOVORU. ŽELIM VAM PUNO NOVIH PUTOVANJA I SPORTSKIH USPJEHA.
Hvala tebi.
Tea Konosić
Intervju s Josipom Sršenom
Otkad crtate stripove?
Stripove crtam već skoro deset godina, kad sam s prijateljima osnovao strip fanzin u kojem smo objavljivali svoje prve stripove.
Koji Vam je najdraži strip koji ste nacrtali?
Moj najdraži strip je i prvi dulji strip koji sam radio. To je strip o vedrom drvosječi Handriji, za koji je scenarij pisao moj prijatelj Tonči.
Kada ste počeli čitati stripove?
Vjerojatno otkad sam naučio čitati. Tada sam volio Zagora, Dylana Doga, Alana Forda itd. Ali tek s 20 godina sam malo bolje upoznao i neke druge stripove i počeo otkrivati druge autore.
Koji Vam je najdraži strip koji ste pročitali?
Ne postoji jedan određeni strip koji mi je najdraži, ali su mi dragi stripovi Lewisa Trondheima, Avanture Spiroua i Fantasija koje je crtao Andre Franquin, stripove Osamua Tezuke, Usagi Yojimbo, Tintin, a i stripovi domaćih autora poput Darka Macana, Ivice Bednjanca, Štefa Bartolića, Vladimira Delača itd.
Odakle Vam inspiracija za crtanje?
Svatko može dobiti ideju, samo je bitno znati kako je iskoristiti, tj. kako od jedne ideje napraviti strip. A to postaje lakše što duže to radite.
Pomaže li Vam netko u stvaranju stripova?
Za neke od stripova koje sam crtao scenarij je napisao netko drugi, ali kad crtam, crtam sam. Osim ako nemam neki problem, pa potražim pomoć od nekog prijatelja crtača.
Zašto ste se odlučili za taj posao?
Počeo sam slučajno, s prijateljem koji je oduvijek znao da želi postati crtač stripova, i jednostavo nastavio. Zabavno je pričati priču kroz sličice.
Koliko vremena dnevno provedete crtajući?
Nekim danima uopće ne crtam, a ponekad provedem čitav dan crtajući, ovisno o poslu. Bilo bi bolje da svaki dan crtam barem oko 2-3 sata.
Koji Vam je najdraži lik koji ste nacrtali?
Najdraži lik koji sam nacrtao je Mystax, mali čovječuljak s velikim brkovima. Uvijek je zabavno crtati velike brkove.
Tea Konosić, 5. e
Intervju s profesorom Tomislavom Štanclom
Odlučile smo intervjuirati profesora geografije, Tomislava Štancla, jer je zabavan i trudi se učiniti nam svaki sat što zanimljivijim. Pravedan je pri ocjenjivanju, dobro objašnjava nastavne jedinice i ima smisla za humor pa se često smijemo njegovim forama…
Tko ili što vas je potaklo da studirate geografiju?
Moja učiteljica geografije.
Koji vam je bio najdraži predmet osim geografije?
Povijest jer je ona „učiteljica života“.
Jeste li imali najdražeg profesora? Ako da, koji je to bio i iz čega?
Možeš samo jednom pogađati… Moja profesorica iz geografije!
Jeste li ikada imali šalabahter za vrijeme ispita ili odgovaranja? Ako da, jesu li vas ulovili?
Imao sam, ulovili su me, a nekada i nisu…
Koji je vaš prepisivački trik?
Imao sam ih mnogo… Na primjer, u košulji, u kemijskoj…
Kada vam se dogodila prva simpatija?
U šestom razredu osnovne.
Koji vam je bio najteži, a koji najlakši predmet?
Najteža mi je bila biologija, a najlakša, možeš samo jednom pogađati, geografija.
Sjećate li se prve jedinice?
Ne, toga se stvarno ne sjećam…
Jeste li ikada vi bili „biser“ iz nekog predmeta?
Da, iz biologije.
Mnogi učenici znaju da ste bili na raznim TV kvizovima. Na kojima ste sve bili i koji vam je ostao u najljepšem sjećanju?
Bio sam u Milijunašu, Jedan protiv sto, Opera box, Sve u sedam, u Potjeri… Pobijedio sam na Opera boxu prije 14 godina, svi su mi ostali u jako lijepom sjećanju.
Lorena Mihaljević
Mihaela Vindiš
Ena Krznarić
Odlučile smo intervjuirati profesora geografije, Tomislava Štancla, jer je zabavan i trudi se učiniti nam svaki sat što zanimljivijim. Pravedan je pri ocjenjivanju, dobro objašnjava nastavne jedinice i ima smisla za humor pa se često smijemo njegovim forama…
Tko ili što vas je potaklo da studirate geografiju?
Moja učiteljica geografije.
Koji vam je bio najdraži predmet osim geografije?
Povijest jer je ona „učiteljica života“.
Jeste li imali najdražeg profesora? Ako da, koji je to bio i iz čega?
Možeš samo jednom pogađati… Moja profesorica iz geografije!
Jeste li ikada imali šalabahter za vrijeme ispita ili odgovaranja? Ako da, jesu li vas ulovili?
Imao sam, ulovili su me, a nekada i nisu…
Koji je vaš prepisivački trik?
Imao sam ih mnogo… Na primjer, u košulji, u kemijskoj…
Kada vam se dogodila prva simpatija?
U šestom razredu osnovne.
Koji vam je bio najteži, a koji najlakši predmet?
Najteža mi je bila biologija, a najlakša, možeš samo jednom pogađati, geografija.
Sjećate li se prve jedinice?
Ne, toga se stvarno ne sjećam…
Jeste li ikada vi bili „biser“ iz nekog predmeta?
Da, iz biologije.
Mnogi učenici znaju da ste bili na raznim TV kvizovima. Na kojima ste sve bili i koji vam je ostao u najljepšem sjećanju?
Bio sam u Milijunašu, Jedan protiv sto, Opera box, Sve u sedam, u Potjeri… Pobijedio sam na Opera boxu prije 14 godina, svi su mi ostali u jako lijepom sjećanju.
Lorena Mihaljević
Mihaela Vindiš
Ena Krznarić
Tomislav Perko - neobični pustolov
Radim ono što najviše volim
Radim ono što najviše volim
Tomislav Perko, 28-godišnji diplomirani ekonomist, prije nekoliko godina dao je otkaz na poslu, skinuo je skupa odijela i odlučio putovati. Učlanio se u zajednicu couchsurfera preko koje ljudi u svojem domu besplatno ugošćuju putnike iz cijeloga svijeta. Tomislav je ugostio mnoge strance iz te udruge i od njih naučio puno o putovanjima. Počeo je putovati autostopom, trošio malo novca, boravio kod ljudi koje je i sam ugostio i tako posjetio mnoge zemlje. Trenutno je na velikom putovanju koje je nazvao 1000 dana ljeta. Početkom listopada, gledajući na televiziji reportaže o putovanjima Tomislava Perka, došli smo na ideju da ga intervjuiramo. Pitanja smo mu poslali preko facebooka, a on je uskoro na njih odgovorio. Bilo mu je drago što nas zanimaju njegove pustolovine te nam je odgovorio vrlo brzo i poslao pozdrave iz Perua.
U Africi
U Africi
Kada i kako si počeo putovati?
Putovati na način na koji putujem sada započeo sam prije otprilike 4 godine. Glavni krivci tome bili su moji mnogobrojni gosti iz svih krajeva svijeta koje sam ugošćivao u svom podstanarskom stanu u Zagrebu preko društvene mreže CouchSurfing. Potaknut njihovim pričama i s jako malo novca u džepu uputio sam se na svoje prvo putovanje Europom. Kada sam se vratio kući dva mjeseca poslije i vidio da sam potrošio samo 360 eura i da mi je količina iskustva koje sam doživio naprosto neprocjenjiva, nastavio sam s avanturama.
Koje si države dosad posjetio?
Posjetio sam nešto više od 40 država na 5 različitih kontinenata. Pola Europe, Tursku, Irak, Iran, Pakistan, Indiju, Nepal, Bangladeš, Maleziju, Tajland, Australiju, Mauricijus, JAR, Svaziland, Mozambik, Malavi, Tanzaniju, Keniju, a sada se nalazim u Peruu.
Peru - Machu Picchu
Putovati na način na koji putujem sada započeo sam prije otprilike 4 godine. Glavni krivci tome bili su moji mnogobrojni gosti iz svih krajeva svijeta koje sam ugošćivao u svom podstanarskom stanu u Zagrebu preko društvene mreže CouchSurfing. Potaknut njihovim pričama i s jako malo novca u džepu uputio sam se na svoje prvo putovanje Europom. Kada sam se vratio kući dva mjeseca poslije i vidio da sam potrošio samo 360 eura i da mi je količina iskustva koje sam doživio naprosto neprocjenjiva, nastavio sam s avanturama.
Koje si države dosad posjetio?
Posjetio sam nešto više od 40 država na 5 različitih kontinenata. Pola Europe, Tursku, Irak, Iran, Pakistan, Indiju, Nepal, Bangladeš, Maleziju, Tajland, Australiju, Mauricijus, JAR, Svaziland, Mozambik, Malavi, Tanzaniju, Keniju, a sada se nalazim u Peruu.
Peru - Machu Picchu
Koje mjesto (država/grad) ti je ostalo u najljepšem sjećanju i zašto?
Svaka država i mjesto imaju mjesta u mom sjećanju na neki određeni način. Ali dom sam pronašao na nekoliko mjesta na kojima sam ostao duže, i to zbog ljudi koje sam tamo upoznao, posla koji sam radio i ljepote mjesta. To bi bila Varkala u Indiji, Melbourne u Australiji, Cape Maclear u Malaviju i Mancora u Peruu.
Jesi li ikad poželio ostati u nekom od mjesta koja si posjetio?
Jesam, i to sam učinio. Ali kod mene brzo dođe vrijeme za pokret pa sam tako u nekom mjestu ostajao najviše mjesec dana i onda dao petama vjetra. Ali definitivno ću nekad ubrzo ostati negdje malo duže. Ipak, sumnjam da ću se bilo gdje uspjeti zadržati dulje od pola godine u komadu.
Koje si sve poslove radio da bi si osigurao hranu i smještaj na putovanjima?
Svirao sam gitaru na ulici, konobario sam, bio sam menadžer jednog kampa, prao sam suđe i pomagao jednom čovjeku koji je bojao fasadu hotela u Australiji. Najviše sam profitirao u Australiji, kada sam radio za 16 i 20 $ po satu.
Koji je najneobičniji specijalitet koji si probao na putu?
Žirafa! Iako nisam ni znao da je jedem do nakon večere, kad mi je domaćin rekao da je to što sam pojeo bila jadna žirafa. Nedavno sam probao i ljamu, ali zadnjih godina sve više izbacujem meso iz prehrane i jedem većinom voće i povrće, što mi je najukusnije i najzdravije.
Kakve si ljude upoznao na putovanjima?
Kakve nisam?! Upoznao sam ljude koji putuju dugi niz godina bez da su otišli doma, upoznao sam ljude koji putuju i žive bez novaca, ljude koji su obišli pola svijeta na biciklima… Ma, svakakve. Ali najviše su mi se svidjeli ljudi koji žive svoje snove i zrače tom nekom pozitivom i nebrigom oko uobičajenih problema koje većina ljudi ima.
Bangladeš
Svaka država i mjesto imaju mjesta u mom sjećanju na neki određeni način. Ali dom sam pronašao na nekoliko mjesta na kojima sam ostao duže, i to zbog ljudi koje sam tamo upoznao, posla koji sam radio i ljepote mjesta. To bi bila Varkala u Indiji, Melbourne u Australiji, Cape Maclear u Malaviju i Mancora u Peruu.
Jesi li ikad poželio ostati u nekom od mjesta koja si posjetio?
Jesam, i to sam učinio. Ali kod mene brzo dođe vrijeme za pokret pa sam tako u nekom mjestu ostajao najviše mjesec dana i onda dao petama vjetra. Ali definitivno ću nekad ubrzo ostati negdje malo duže. Ipak, sumnjam da ću se bilo gdje uspjeti zadržati dulje od pola godine u komadu.
Koje si sve poslove radio da bi si osigurao hranu i smještaj na putovanjima?
Svirao sam gitaru na ulici, konobario sam, bio sam menadžer jednog kampa, prao sam suđe i pomagao jednom čovjeku koji je bojao fasadu hotela u Australiji. Najviše sam profitirao u Australiji, kada sam radio za 16 i 20 $ po satu.
Koji je najneobičniji specijalitet koji si probao na putu?
Žirafa! Iako nisam ni znao da je jedem do nakon večere, kad mi je domaćin rekao da je to što sam pojeo bila jadna žirafa. Nedavno sam probao i ljamu, ali zadnjih godina sve više izbacujem meso iz prehrane i jedem većinom voće i povrće, što mi je najukusnije i najzdravije.
Kakve si ljude upoznao na putovanjima?
Kakve nisam?! Upoznao sam ljude koji putuju dugi niz godina bez da su otišli doma, upoznao sam ljude koji putuju i žive bez novaca, ljude koji su obišli pola svijeta na biciklima… Ma, svakakve. Ali najviše su mi se svidjeli ljudi koji žive svoje snove i zrače tom nekom pozitivom i nebrigom oko uobičajenih problema koje većina ljudi ima.
Bangladeš
Je li ti bilo neugodno putovati autostopom?
Za broj kilometara koji sam prešao imao sam jako jako malo neugodnih iskustava i sva su se svodila na lošu vožnju vozača - bili su prebrzi, prepijani ili pospani. Ali, eto, nasreću, još mi se nikad nije dogodilo ništa što bih mogao izdvojiti kao jako neugodno iskustvo. Ali, takve se stvari ponekad događaju kada se odlučiš na alternativne načine putovanja.
Je li ti ponekad teško biti daleko od obitelji?
Rijetko. Obitelj možete pronaći u bilo kojem kraju svijeta. Nekad upoznaš ljude taj isti dan i toliko se zbližite da se odmah pretvore u vaše najbolje prijatelje i obitelj. Također, danas je lako preko mejlova i skajpa održavati kontakt s najbližima pa ni nemate osjećaj da su daleko.
Gdje se trenutno nalaziš na kugli zemaljskoj i koje je sljedeće mjesto koje ćeš posjetiti?
Trenutno sam s djevojkom na jugu Perua i ubrzo planiramo otići do Čilea. Planovi nam se stalno mijenjaju, a možda ih i novi posao sve upropasti, haha.
Australija
Za broj kilometara koji sam prešao imao sam jako jako malo neugodnih iskustava i sva su se svodila na lošu vožnju vozača - bili su prebrzi, prepijani ili pospani. Ali, eto, nasreću, još mi se nikad nije dogodilo ništa što bih mogao izdvojiti kao jako neugodno iskustvo. Ali, takve se stvari ponekad događaju kada se odlučiš na alternativne načine putovanja.
Je li ti ponekad teško biti daleko od obitelji?
Rijetko. Obitelj možete pronaći u bilo kojem kraju svijeta. Nekad upoznaš ljude taj isti dan i toliko se zbližite da se odmah pretvore u vaše najbolje prijatelje i obitelj. Također, danas je lako preko mejlova i skajpa održavati kontakt s najbližima pa ni nemate osjećaj da su daleko.
Gdje se trenutno nalaziš na kugli zemaljskoj i koje je sljedeće mjesto koje ćeš posjetiti?
Trenutno sam s djevojkom na jugu Perua i ubrzo planiramo otići do Čilea. Planovi nam se stalno mijenjaju, a možda ih i novi posao sve upropasti, haha.
Australija
Kakvi su tvoji planovi za budućnost? Hoćeš li nastaviti putovati? Zašto?
Ili ću nastaviti putovati, ili neću. Na kraju krajeva, nije ni bitno. Bitno je da ću raditi ono što najviše volim u tom trenutku i mislim da je to tajna kod svih poslova i sa svim ostalim u životu. Ne mora to biti putovanje, ali mora biti nešto u čemu uživate i u čemu nalazite izazov i zadovoljstvo. To može biti hrpa stvari, a meni su to trenutno putovanja.
Pozdrav OŠ Brezovica iz dalekog Perua!
Ana Kovačić, 7. r
Ili ću nastaviti putovati, ili neću. Na kraju krajeva, nije ni bitno. Bitno je da ću raditi ono što najviše volim u tom trenutku i mislim da je to tajna kod svih poslova i sa svim ostalim u životu. Ne mora to biti putovanje, ali mora biti nešto u čemu uživate i u čemu nalazite izazov i zadovoljstvo. To može biti hrpa stvari, a meni su to trenutno putovanja.
Pozdrav OŠ Brezovica iz dalekog Perua!
Ana Kovačić, 7. r