Predivan dragulj naše domovine smješten je na istočnim obrancima Samoborskog gorja.Što više prilazom Samoboru, uzbuđenje sve više raste.Još davne 1242. godine poveljom kralja Bele IV. Dobio je status slobodnog kraljevskog trgovišta.
Bogata tradicija i kulturna baština okrunjuje ovaj povijesni grad.Krenuli smo mostićem kraj kojeg tiho žubori samozatajni potočić.Približavamo se centru.Već naviru šareni kostimi i maske.Nalazim se usred vreve tradicionalnog Samoborskog karnevala.Šarenilo boja,maske,trube,rogovi,glazba,vesli dječji krikovi i opće dobro raspoloženje.Prolazim kraj jedne stare trošne kuće koja odiše tradicijom.Pred oči mi dolazi lik moje bake koja je uvijek znala mirno sjediti prekriženih ruku na drvenoj klupi ispred gotovo iste takve trošne kućice. Odjednom me prene zvuk rogova,kraj mene prolaze maškare koje pušu u rogove.Kakav užitak za uši,oči i nepce.Sjedim na trgu i uživam u tradicionalnoj deliciji,u samoborskim kremšnitama.Malu osaminu od gradske vreve pronašla sam kraj jedne stare ruševine.To je bio srati grad Samobor koji su podigle pristaše češkog kralaj Otokara između 1260. i 1264. godine.Ta kamena utvrda podignita je na živoj stijeni,a bila je nepravilnog i razvedenog tlocrta.Utvda se sastojala od tri dijela,a središnji dio te ruševine je je najstariji.Jedini veći ostatak Otokarova zamka jest branič kula koja se nalazi u gradskoj jezgri.Također uz tu kulu se nalazi polukružna kula s malom gotičkom kapelom sv. Ane iz trećeg desetljeća 16. stoljeća.Utvrda se od 16. do 18.stoljeća još nadograđivala,a krajem 18.stoljeća utvrdu napuštaju zadnji stanari.Ruševina toliko odiše poviješću da sam imala osjećaj kao da se nalazim u prošlosti zamišljajući kako je to nekad bilo.
Odlazim kući punog srca i s puno predivnih slika koje ću trajno pohraniti u svome sjećanju. Samobore,gradu,ponosni, budi pozdravljen do nekog drugog puta.
Dora Kovačić, 8.f
Bogata tradicija i kulturna baština okrunjuje ovaj povijesni grad.Krenuli smo mostićem kraj kojeg tiho žubori samozatajni potočić.Približavamo se centru.Već naviru šareni kostimi i maske.Nalazim se usred vreve tradicionalnog Samoborskog karnevala.Šarenilo boja,maske,trube,rogovi,glazba,vesli dječji krikovi i opće dobro raspoloženje.Prolazim kraj jedne stare trošne kuće koja odiše tradicijom.Pred oči mi dolazi lik moje bake koja je uvijek znala mirno sjediti prekriženih ruku na drvenoj klupi ispred gotovo iste takve trošne kućice. Odjednom me prene zvuk rogova,kraj mene prolaze maškare koje pušu u rogove.Kakav užitak za uši,oči i nepce.Sjedim na trgu i uživam u tradicionalnoj deliciji,u samoborskim kremšnitama.Malu osaminu od gradske vreve pronašla sam kraj jedne stare ruševine.To je bio srati grad Samobor koji su podigle pristaše češkog kralaj Otokara između 1260. i 1264. godine.Ta kamena utvrda podignita je na živoj stijeni,a bila je nepravilnog i razvedenog tlocrta.Utvda se sastojala od tri dijela,a središnji dio te ruševine je je najstariji.Jedini veći ostatak Otokarova zamka jest branič kula koja se nalazi u gradskoj jezgri.Također uz tu kulu se nalazi polukružna kula s malom gotičkom kapelom sv. Ane iz trećeg desetljeća 16. stoljeća.Utvrda se od 16. do 18.stoljeća još nadograđivala,a krajem 18.stoljeća utvrdu napuštaju zadnji stanari.Ruševina toliko odiše poviješću da sam imala osjećaj kao da se nalazim u prošlosti zamišljajući kako je to nekad bilo.
Odlazim kući punog srca i s puno predivnih slika koje ću trajno pohraniti u svome sjećanju. Samobore,gradu,ponosni, budi pozdravljen do nekog drugog puta.
Dora Kovačić, 8.f