Skype-susret
U srijedu, 11.10. učenici sedmih i osmih razreda uključeni u dodatnu grupu sudjelovali su u međunarodnom skype projektu s Litvom i Nizuzemskom. Predstavljali smo hrvatski dizajnu i hrvatskim projzvodima poput kravate,paške čipke,licitarskog srca i pletera. Pričali smo engleskim jezikom i pjevali nizozemske i litvijske pjesme. Naučili smo više o listvanskoj i nizuzemskoj kulturi. Učenici iz Nizozemske i Litve predstavili su svoje škole, ali su nam otpjevali dvije pjesme na hrvatskom jeziku. Bratec Martin i Zeko i potočić.
Akcija Crvenog križa
Od 2. do 6. rujna u našoj školi održala se akcija Crvenog križa za pomoć djeci na području Zagrebačke županije. Učenice Nika Tinodi, Viktoria Mira-Matijević, Simona Rajić, Iva Radović, Anamarija Blažić, Dorotea Kos, Lorena Idžanović, Dora Grdić, Katarina Sigurnjak i Iva Lipovac skupljale su novce po učionicama u centralnoj školi. Prilozi su skupljeni u područnim i centralnoj školi od 1. do 8. razreda. Ukupno je skupljeno 3000 kuna. Zahvaljujemo svim učenicima i učiteljima na sudjelovanju.
Prikupljanje sredstava za učionicu na otvorenom
U sklopu školskog projekta Izgradimo učionicu na otvorenom u našoj školi održana su dva sajma.
Adventski sajam održan je 26. studenoga 2015. godine, a na njemu su učenici prodavali adventske vjenčiće.
Adventski sajam održan je 26. studenoga 2015. godine, a na njemu su učenici prodavali adventske vjenčiće.
Božićni sajam održan je 18. prosinca 2015. godine. Tada su se prodavali ostali božićni ukrasi.
Većinu ukrasa učenici su izradili sami sa svojim učiteljicama ili na radionicama zajedno s roditeljima. Sudjelovali su i neki učenici viših razreda sa svojim vjeroučiteljima. Sretni smo jer smo i ove godine prikupili velik dio novca za školski projekt.
Ove školske godine na adventskom i božićnom sajmu prikupljeno 9.128,38 kn, a zadnjih 5 godina prikupljeno je ukupno 21.482,38 kn.
Zahvaljujemo svim roditeljima, učenicima, učiteljima i posjetiteljima naših sajmova koji su na bilo koji način sudjelovali i pomogli da budemo što bliže ostvarenju svoga cilja.
učiteljice razredne nastave
Zahvaljujemo svim roditeljima, učenicima, učiteljima i posjetiteljima naših sajmova koji su na bilo koji način sudjelovali i pomogli da budemo što bliže ostvarenju svoga cilja.
učiteljice razredne nastave
Večer matematike
U OŠ Brezovica, u organizaciji Hrvatskog matematičkog društva, 3. prosinca u 18 sati održana je po drugi puta Večer matematike 2015.
Večer matematike organizira Hrvatsko matematičko društvo uz potporu Ministarstva obrazovanja, prosvjete i sporta, u zainteresiranim školama na području RH. Za organizaciju u našoj školi pobrinule su se učiteljice razredne nastave (matična škola Brezovica, PŠ Donji Dragonožec, PŠ Hrvatski Leskovac). Večer matematike zamišljena je tako da sudionici (učenik i njegov roditelj) obilaze „matematičke stanice“ i odabiru aktivnosti u kojima će sudjelovati.
Cilj Večeri matematike je popularizacija matematike i poticanje učenika za daljnje učenje matematike. Sudjelovanje u zabavnim aktivnostima otkriva često zaboravljenu – zabavnu stranu matematike, stvara nove ideje o tome što matematika jest i čime se bavi te dokazuje da matematičke probleme, i bez da smo svjesni vlastitog talenta, svakodnevno svi uspješno rješavamo.
Zahvaljujemo učenicima i njihovim roditeljima na sudjelovanju, veseloj i radnoj atmosferi :)
ponosne učiteljice
Večer matematike organizira Hrvatsko matematičko društvo uz potporu Ministarstva obrazovanja, prosvjete i sporta, u zainteresiranim školama na području RH. Za organizaciju u našoj školi pobrinule su se učiteljice razredne nastave (matična škola Brezovica, PŠ Donji Dragonožec, PŠ Hrvatski Leskovac). Večer matematike zamišljena je tako da sudionici (učenik i njegov roditelj) obilaze „matematičke stanice“ i odabiru aktivnosti u kojima će sudjelovati.
Cilj Večeri matematike je popularizacija matematike i poticanje učenika za daljnje učenje matematike. Sudjelovanje u zabavnim aktivnostima otkriva često zaboravljenu – zabavnu stranu matematike, stvara nove ideje o tome što matematika jest i čime se bavi te dokazuje da matematičke probleme, i bez da smo svjesni vlastitog talenta, svakodnevno svi uspješno rješavamo.
Zahvaljujemo učenicima i njihovim roditeljima na sudjelovanju, veseloj i radnoj atmosferi :)
ponosne učiteljice
Interliber 2015.
U srijedu 11. studenoga 2015. godine učenici novinarske grupe naše škole posjetili su Interliber. Krenuli smo iz Brezovice gradskim autobusom u 11 sati, na Velesajam smo stigli u 12 sati, te smo se sljedeća dva sata družili i razgledavali 5. i 6. paviljon. Zajedno s učiteljicom bilo nas je deset. Interliber je sajam knjiga koji se održava svake godine u studenom na Zagrebačkom velesajmu. Svaki učenik kupio je barem po jednu knjigu. U vrijeme trajanja sajma knjige se mogu kupiti po nižim cijenama nego inače. Na Interliberu možemo upoznati pisce, autore i ilustratore knjiga. Svima nama koji su išli na Interliber bilo je odlično!
Jelena Štancl, 5. d
Jelena Štancl, 5. d
5. razredi u posjetu Policijskoj postaji Novi Zagreb u Remetincu
U utorak, 3. studenoga 2015. moj je razred posjetio Policijsku postaju Novi Zagreb u Remetincu. Moram priznati da sam u školskom autobusu, na putu prema odredištu, osjećala trnce i da mi baš nije bilo svejedno. U Remetincu su nas dočekala dva ljubazna policajca, pozdravili su nas i predstavili se te su nas nakon toga poveli u obilazak postaje. Brzo smo razgledali službene prostorije, a nakon toga upoznali smo se s dijelovima policijske opreme kao što su pancirni prsluk, štitnici, kaciga te policijski bicikl. Saznali smo da i policajci tijekom vožnje na biciklu moraju nositi kacigu. Jedan učenik isprobao je pancirni prsluk i kacigu. Nakon toga preselili smo se u drugu prostoriju gdje smo poslušali predavanje o alkoholu i drogama. Tijekom predavanja policajac je postavljao pitanja i provjeravao što smo sve zapamtili. S obzirom na to da je tema jako opširna, predavanje je dugo trajalo, a na kraju smo kao podsjetnik dobili brošure. Nakon predavanja, puni novih spoznaja vratili smo se u školske klupe.
Iva Lipovac, 5. d
Iva Lipovac, 5. d
Ne, prijatelj
U četvrtak 5. studenoga 2015., 7. d, 7. e i 7. f razred išli su u kazalište Trešnja na predstavu Ne, prijatelj.
Predstava je trajala 60 minuta. U njoj glume dva glumca - Saša Anočić (glumi stranca) i Živko Anočić (glumi Hrvata) koji su zapeli na krovu kuće usred mora. U početku su se svađali i sukobljavali, ali s vremenom su udružili snage i krenuli tražiti po kući razno razne stvari koje bi im mogle biti korisne za preživljavanje. Na kraju je svatko od njih sebi napravio splav i krenuo svojim putem, svojom stranom svijeta. Rastali su se kao prijatelji.
Predstava je bila odlična,najbolja u zadnjih 7 godina odlazaka u kazalište. Predstava mi je bila jako smiješna! Preporučujem svima da je pogledaju!
Nika Jurković 7.e
Predstava je trajala 60 minuta. U njoj glume dva glumca - Saša Anočić (glumi stranca) i Živko Anočić (glumi Hrvata) koji su zapeli na krovu kuće usred mora. U početku su se svađali i sukobljavali, ali s vremenom su udružili snage i krenuli tražiti po kući razno razne stvari koje bi im mogle biti korisne za preživljavanje. Na kraju je svatko od njih sebi napravio splav i krenuo svojim putem, svojom stranom svijeta. Rastali su se kao prijatelji.
Predstava je bila odlična,najbolja u zadnjih 7 godina odlazaka u kazalište. Predstava mi je bila jako smiješna! Preporučujem svima da je pogledaju!
Nika Jurković 7.e
Posjet Muzeju iliuzija
Muzej je odličan i planiram ga opet posjetiti. Patricija Šušak, 7. d
U srijedu 4. studenoga, učiteljice hrvatskog i engleskog jezika vodile su nas u Muzej iluzija.
Vjerujem da su svi čuli za taj muzej jer je među najpoznatijim muzejima u gradu. To je jedan od muzeja u koji zapravo i želim ići. Muzej se nalazi u Ilici broj 72, a busom nam je do tamo otprilike trebalo pola sata. Kad smo došli pred muzej, odmah smo znali da je odličan. Prvo smo išli na drugi kat razgledavati izložbe i iluzije. Čim smo ušli na kat, svi su u čudu gledali koliko je iluzija na jednom mjestu. Prvo što smo zamijetili bila je soba u kojoj je pod bio nagnut, a kada bi nas osoba izdaleka fotografirala, činilo bi se kao da je osoba koja je stajala u donjem kutu sobe izgledala kao patuljak u odnosu na osobu koja je stajala u drugom kutu, na višem dijelu sobe. Još jedna zanimljiva soba je Infinity room, koja je bila puna ogledala pa je izgledalo kao da nas ima vise od sto u jednoj sobi. Na nekoliko mjesta u muzeju su 3D-slagalilce koje smo pokušavali složiti, ali neuspješno. Kada smo završili s razgledavanjem drugog kata, krenuli smo na prvi kat. Većina soba bila je popunjena 3D-slikama na kojima se činilo kao da su se osobe zaplele u njima. Na tom katu mi se najviše svidjela iluzija gdje smo s druge strane zida trebali ući u kutiju pa bi izgledalo kao da su nam glave servirane na stolu. Došlo je i vrijeme da krenemo natrag u školu, pa smo se morali požuriti.
Muzej je bio odličan i planiram ga opet posjetiti, ovaj put s obiltelji.
U srijedu 4. studenoga, učiteljice hrvatskog i engleskog jezika vodile su nas u Muzej iluzija.
Vjerujem da su svi čuli za taj muzej jer je među najpoznatijim muzejima u gradu. To je jedan od muzeja u koji zapravo i želim ići. Muzej se nalazi u Ilici broj 72, a busom nam je do tamo otprilike trebalo pola sata. Kad smo došli pred muzej, odmah smo znali da je odličan. Prvo smo išli na drugi kat razgledavati izložbe i iluzije. Čim smo ušli na kat, svi su u čudu gledali koliko je iluzija na jednom mjestu. Prvo što smo zamijetili bila je soba u kojoj je pod bio nagnut, a kada bi nas osoba izdaleka fotografirala, činilo bi se kao da je osoba koja je stajala u donjem kutu sobe izgledala kao patuljak u odnosu na osobu koja je stajala u drugom kutu, na višem dijelu sobe. Još jedna zanimljiva soba je Infinity room, koja je bila puna ogledala pa je izgledalo kao da nas ima vise od sto u jednoj sobi. Na nekoliko mjesta u muzeju su 3D-slagalilce koje smo pokušavali složiti, ali neuspješno. Kada smo završili s razgledavanjem drugog kata, krenuli smo na prvi kat. Većina soba bila je popunjena 3D-slikama na kojima se činilo kao da su se osobe zaplele u njima. Na tom katu mi se najviše svidjela iluzija gdje smo s druge strane zida trebali ući u kutiju pa bi izgledalo kao da su nam glave servirane na stolu. Došlo je i vrijeme da krenemo natrag u školu, pa smo se morali požuriti.
Muzej je bio odličan i planiram ga opet posjetiti, ovaj put s obiltelji.
Bilo mi je jako zabavno i nadam se da ćemo opet ići na tako zanimljiva mjesta. Valentina Čižmešija, 7.d
U srijedu 4. studenog učenici uključeni u dodatnu grupu engleskog jezika te novinarsku grupu posjetili su u Muzej iluzija. Jedva smo čekali da završi 2. školski sat da možemo krenuti. Malo prije završetka 2. sata otišli smo ispred škole i čekali učiteljicu Ljerku Miletić i Marinu Uvalić koje su išle s nama. Ušli smo u autobus i nakon pola sata došli do muzeja. Podijelili smo se u dvije skupine. 7.d i 5.d išli su s učiteljicom Miletić, a ostali učenici s učiteljicom Uvalić. Otišli smo na kat i prvo što smo vidjeli bila je obrnuta soba. Zatim smo otišli u Ames sobu u kojoj je jedna osoba na lijevoj strani manja, a na desnoj veća. Zatim smo otišli u Anti-gravity sobu. Tamo smo se svi zabijali u zidove i jedva smo mogli hodati. Puno smo se fotografirali, a najbolje su fotografije iz sobe ogledala. Dok smo se spuštali na prvi kat, vidjeli smo rupu bez dna. Glava na pladnju bila je glavna atrakcija na donjem katu. Bilo je puno holograma, a najviše mi se svidio hologram Zemlje. Muzej je pun optičkih iluzija i sve su zanimljive na svoj način. Bilo mi je jako zabavno i nadam se da ćemo opet ići na tako zanimljiva mjesta.
U srijedu 4. studenog učenici uključeni u dodatnu grupu engleskog jezika te novinarsku grupu posjetili su u Muzej iluzija. Jedva smo čekali da završi 2. školski sat da možemo krenuti. Malo prije završetka 2. sata otišli smo ispred škole i čekali učiteljicu Ljerku Miletić i Marinu Uvalić koje su išle s nama. Ušli smo u autobus i nakon pola sata došli do muzeja. Podijelili smo se u dvije skupine. 7.d i 5.d išli su s učiteljicom Miletić, a ostali učenici s učiteljicom Uvalić. Otišli smo na kat i prvo što smo vidjeli bila je obrnuta soba. Zatim smo otišli u Ames sobu u kojoj je jedna osoba na lijevoj strani manja, a na desnoj veća. Zatim smo otišli u Anti-gravity sobu. Tamo smo se svi zabijali u zidove i jedva smo mogli hodati. Puno smo se fotografirali, a najbolje su fotografije iz sobe ogledala. Dok smo se spuštali na prvi kat, vidjeli smo rupu bez dna. Glava na pladnju bila je glavna atrakcija na donjem katu. Bilo je puno holograma, a najviše mi se svidio hologram Zemlje. Muzej je pun optičkih iluzija i sve su zanimljive na svoj način. Bilo mi je jako zabavno i nadam se da ćemo opet ići na tako zanimljiva mjesta.
Promocija Zbornika haiku pjesama
U našoj školi 19.10.2015. u 19:00 sati održala se promocija Zbornika haiku-pjesama Stihovi pronađeni među vlatima trave. Zbirka sadrži uglavnom nagrađene pjesme koje je učiteljica Hrvatskoga jezika, Mirjana Rajter, petnaest godina pisala sa svojim učenicima, članovima literarne skupine. Na promociji su sudjelovali gospodin Ryohei Nakajama, zamjenik japanskog veleposlanika, program je vodila spisateljica Željka Horvat-Vukelja kroz dijalog s učiteljicom Mirom Rajter. U zabavnom dijelu nastupili su članovi KUD-a Brezovica. Haiku je čitalo 15 sadašnjih i 5 bivših učenika naše škole.
Jelena Štancl, 5.d
Jelena Štancl, 5.d
Izlet u Šćitarjevo
U ponedjeljak, 28. rujna 2015. godine učenici 4. b razreda OŠ Brezovica bili su na školskom izletu u Šćitarjevu.
Najprije smo obišli stare ruševine i spomenike iz rimskog doba (bazene, lampe, jame itd.), a onda smo se oblačili u rimsku odjeću i igrali rimske igre (križić-kružić, mlin i gađali orasima u bazu). Posjetili smo blagavaonicu, koja je izgledala kao u stara vremena. Na kraju smo s vodičem u radionici izrađivali nakit, pa je svaki učenik mogao napraviti svoj lančić na kojem je na kamenu pisalo njegovo ime.
Bilo nam je jako lijepo i svi smo se dobro zabavili.
U Brezovicu smo se vratili isti dan u 12 sati.
Nina Bugarinovski, 4.b
Najprije smo obišli stare ruševine i spomenike iz rimskog doba (bazene, lampe, jame itd.), a onda smo se oblačili u rimsku odjeću i igrali rimske igre (križić-kružić, mlin i gađali orasima u bazu). Posjetili smo blagavaonicu, koja je izgledala kao u stara vremena. Na kraju smo s vodičem u radionici izrađivali nakit, pa je svaki učenik mogao napraviti svoj lančić na kojem je na kamenu pisalo njegovo ime.
Bilo nam je jako lijepo i svi smo se dobro zabavili.
U Brezovicu smo se vratili isti dan u 12 sati.
Nina Bugarinovski, 4.b
Tambura svira, u srce me dira
Već dvije i pol godine sviram tamburu u Kulturno-umjetničkom društvu Orač, Demerje. Nema nas puno - prije bi nas se moglo nabrojiti na prste jedne ruke nego dviju. Neki nas napuštaju kad počnu srednjoškolske obveze, ali dođu klinci koji će ih, jednoga dana, uz puno truda i upornosti, uspjeti zamijeniti.
Naš učitelj je Mario Belan koji živi od tambure i za tamburu, i koji je mnoga bećarska jutra dočekao s tamburom u ruci.
KUD Orač čuva i njeguje hrvatsku tradicijsku glazbu i plesove, nastojeći očuvati i od zaborava spasiti hrvatsku kulturnu baštinu. Bilo da je riječ o pjesmama s otoka Murtera, slavonskim dječjim plesovima ili o međimurskim tužnim pjesmama, nastojimo ih oživjeti, uvježbati, a onda i pokazati što smo naučili na smotrama folklornih amatera grada Zagreba u Lisinskome, na lipanjskoj proslavi Ivanja u Dubravi, na blagdan sv. Petra i Pavla u Demerju itd.
Istina je da KUD pamti bolje dane, što se može vidjeti na njihovoj Facebook stranici gdje su fotke brojnih nastupa plesnog i tamburaškog sastava, dok mene još nije bilo. Žao mi je da te raskoši danas nema, ali očito svi imaju posla i obveza, pa je nedostatak vremena učinio svoje.
Tako danas postoji samo dječji plesački KUD i nas nekoliko klinaca koji sviramo. Ipak, ne treba odustati nego pokušati zainteresirati što više djece za svirku i ples.
Vježbamo u Društvenom domu Demerje, u stankama zaigramo nogomet na školskom igralištu i pomalo skupljamo sviračko znanje. Lijepo je znati svirati, čitati note, prebirati po žicama, samostalno proizvesti neku melodiju ili po sluhu odsvirati poznatu pjesmu... Ja sviram brač, a moja sestra bisernicu. Još nismo neki virtuozi, ali osnove znamo. Treba vježbati, kažu moji.
Nije skupo jer dio članarine subvencionira Grad Zagreb, pa se svakako isplati naučiti nešto ovako lijepo a cijenom pristupačno.
Pozivam sve koji bi voljeli naučiti svirati da nam se pridruže. Bit će nam veselije i zanimljivije! Tamburice vole gužvu, galamu, pjesmu, zdravice... Tada se rascvrkuću kao vrapci u krošnjama.
A ako ikada posustanem u školi, kaže mama, uvijek ću moći od tambure živjeti svirajući na svadbama. Lijepo je raditi ono što voliš i od toga moći živjeti, zar ne?
Dođite! Nije daleko! Sastajemo se dvaput tjedno, najčešće ponedjeljkom i četvrtkom. S tambure je lako prijeći na gitaru, ako želite. A zna se da svaki instrument otapa srca...
Borna Babić, 5.d
Posjet redakciji OK!-a
U utorak 19. svibnja nakon 6.sata u jutarnjoj smjeni,13 članica novinarske skupine u pratnji učiteljice posjetile su zgradu EPH u Koranskoj 2 u kojoj se nalazi redakcija najčitanijeg tinejdžerskog mjesečnika - OK!-a. Saznale smo kako nastaje taj časopis i upoznale njegove urednike koji su nas lijepo dočekali. Očekivale smo veliki prostor, ali kad smo stigle, začudio nas je maleni ured. Nije nam bilo jasno kako u tako malom prostoru može nastati tako dobar časopis. Vidjele smo brdo pošte kojom ih obasipaju njihovi čitatelji. Na kraju posjeta dobile smo prekrasne darove koji su nas oduševili.
Uvježbavanje mjuzikla za Dan škole
Veliki zbor osnovne škole priprema se za priredbu za Dan škole koja će se održati 29. svibnja 2015. Probe su se dva puta tjedno, utorkom i četvrtkom. Pjevat ćemo pet pjesama. Dramska grupa naše škole prati nas glumom u tri pjesme, a ostale dvije pjevamo sami. Imamo i soliste koji će pjevati jednu pjesmu. Pjesme u kojima će nas pratiti dramska su iz mjuzikla Mačak Džingiskan i Miki Trasi. To su pjesme Brodolomci, Februarska serenada i Prvo Džingiskanovo pismo. Ostale dvije pjesme su Country roads i I have a dream. Pjesmu Country roads pjevamo uz gitare koje će svirati naše dvije učenice, također članice zbora Iva Maria Padovan i Nikolina Šainović. Za sve te uspjehe i usklađenost gitara i zbora zaslužna je voditeljica zbora, učiteljica glazbene kulture - Renata Ivoš Krajina.
Nikolina Šainović, 6.e
Nikolina Šainović, 6.e
Postolar i vrag u Trešnji
U srijedu, 25. ožujka šesti razredi išli su u kazalište Trešnja. Gledali smo predstavu Postolar i vrag. Predstava mi se jako svidjela, glumci su odradili sjajan posao i stvarno sam uživala.
Radi se o postolaru koji je bio jako siromašan i nije imao novca da prehrani svoju obitelj. Došao je vrag i njegove pomoćnice Plamenka i Ognjenka, dao mu je bogatstvo kakvo nije ni sanjao, ali zauzvrat je postolar za 7 godina morao poći s njim u pakao. U međuvremenu u kuću postolara stigao je čovjek koji je trebao popravak svojih starih cipela, a nije imao prenoćište. Postolar mu je rado pomogao, a čovjek mu je obećao ispuniti tri želje koje on zaželi. Prva postolarova želja bila je: Tko sjedne na moj tronožac neka bez mog dopuštenja ne ustane., druga: Tko kroz moj prozor proviri, neka se bez moga dopuštenja iz njega ne izvuče. i treća: Tko u vrtu krušku takne, neka se bez mene od nje ne odvoji. Prođe sedam godina, evo vraga na vratima, ali postolar je vragu prije polaska u pakao želio pokloniti najnovije izrađene cipele. Vrag sjedne na tronožac da ih proba i ne može ustati. Dao je postolaru još 7 godina,a postolar ga je zauzvrat pustio da ustane s tronošca. Vrijeme je prolazilo, postolar je marljivo radio dok je njegova obitelj trošila novac i putovala svijetom. Postolar se osjećao jako usamljeno i odlučio je prodati sve tvornice. Mislio je kako je bolje da mu je obitelj siromašna, ali da su zajedno. Prošlo je 7 godina, evo vraga na vratima, ali postolar se želio oprostiti sa svojom obiteli i ode u vrt, vrag proviri kroz prozor i ne može se više izvući. Dao je postolaru još 7 godina, a postolar ga je oslobodio. Postolar je radio i radio, prođe još 7 godina i evo vraga opet. Trebali su poći, no postolar je želio pojesti svoju omiljenu krušku, vrag je pristao, ali pod uvjetom da je on ubere i krene. Primio granu i nije se mogao odvojiti od nje. Molio je postolara da ga pusti, a postolar je rekao da će to učiniti ako ga pusti za cijeli život. Tako i bijaše...
Predstava ima pouku koja vrijedi i za stvaran život, a to je: Ništa nije važnije od obitelji i sreće čovjeka. Možeš imati bogatstvo ovoga svijeta, ali ako nisi sretan, ništa ti ne znači.
Melanie Pajas, 6. f
Radi se o postolaru koji je bio jako siromašan i nije imao novca da prehrani svoju obitelj. Došao je vrag i njegove pomoćnice Plamenka i Ognjenka, dao mu je bogatstvo kakvo nije ni sanjao, ali zauzvrat je postolar za 7 godina morao poći s njim u pakao. U međuvremenu u kuću postolara stigao je čovjek koji je trebao popravak svojih starih cipela, a nije imao prenoćište. Postolar mu je rado pomogao, a čovjek mu je obećao ispuniti tri želje koje on zaželi. Prva postolarova želja bila je: Tko sjedne na moj tronožac neka bez mog dopuštenja ne ustane., druga: Tko kroz moj prozor proviri, neka se bez moga dopuštenja iz njega ne izvuče. i treća: Tko u vrtu krušku takne, neka se bez mene od nje ne odvoji. Prođe sedam godina, evo vraga na vratima, ali postolar je vragu prije polaska u pakao želio pokloniti najnovije izrađene cipele. Vrag sjedne na tronožac da ih proba i ne može ustati. Dao je postolaru još 7 godina,a postolar ga je zauzvrat pustio da ustane s tronošca. Vrijeme je prolazilo, postolar je marljivo radio dok je njegova obitelj trošila novac i putovala svijetom. Postolar se osjećao jako usamljeno i odlučio je prodati sve tvornice. Mislio je kako je bolje da mu je obitelj siromašna, ali da su zajedno. Prošlo je 7 godina, evo vraga na vratima, ali postolar se želio oprostiti sa svojom obiteli i ode u vrt, vrag proviri kroz prozor i ne može se više izvući. Dao je postolaru još 7 godina, a postolar ga je oslobodio. Postolar je radio i radio, prođe još 7 godina i evo vraga opet. Trebali su poći, no postolar je želio pojesti svoju omiljenu krušku, vrag je pristao, ali pod uvjetom da je on ubere i krene. Primio granu i nije se mogao odvojiti od nje. Molio je postolara da ga pusti, a postolar je rekao da će to učiniti ako ga pusti za cijeli život. Tako i bijaše...
Predstava ima pouku koja vrijedi i za stvaran život, a to je: Ništa nije važnije od obitelji i sreće čovjeka. Možeš imati bogatstvo ovoga svijeta, ali ako nisi sretan, ništa ti ne znači.
Melanie Pajas, 6. f
Pokažimo najbolje što znamo
- rezultati finalnog dijela likovnog natjecanja četvrtih razreda
U finalni dio natjecanja ušlo je 24 učenika odabranih iz svih 7 razrednih odjela, a natjecanju je pristupilo 23 učenika. Oni su pokazali svoju kreativnost u oslikavanju kravate na način da su dobili zadanu konturu na A4 formatu, koju je potom trebalo zapuniti originalno osmišljenim ukrasima.
Obzirom na to da su djeca pokazala zavidnu maštovitost, trebalo je postaviti 2 kategorije za prosudbu – jednu za elegantnu kravatu, druga za originalnu izvedbu neobične kravate.
Tako je u oslikavanju elegantne kravate prvo mjesto pripalo Jeleni Štancl, 4. b, drugo Karli Celić, 4. g, treće Lauri Brebrić, 4. d četvrto Bruni Fumiću, 4.c, peto Marti Džidić, 4. d, šesto Lovri Tešiji, 4. d, sedmo Karlu Zagorcu, 4. g, osmo Štefani Geljić Vilušić, 4. b. Ostala mjesta pripadaju: Marti Soldić, 4. b, Katarini Sigurnjak, 4. b, Petri Strbad, 4. a, Sari Jurša, 4. f, te Anamariji Kovačić, 4. d.
U kreaciji neobične kravate okušalo se deset učenika. Njihovi su rezultati sljedeći: prvo mjesto pripada Sari Grdić, 4. a, drugo Luki Kalcu, 4. c, treće Emi Starešinić, 4. e., četvrto Nikolini Marković Mandić, 4. b, peto Dori Imprić, 4. a, šesto Marijeti Čirjak, 4. e, sedmo Jakovu Svalini, 4. a, osmo Lani Obućini, 4. e.
Ostala mjesta ostvarili su: Patrik Baranja i Ilina Kovačić, oboje iz 4. f. Čestitke svim našim kreativcima. Neka tako nastave.
Slijedi natjecanje u čitanju naglas čije finale bude oko Uskrsa.
Vaša knjižničarka
Županijsko natjecanje Čitanjem do zvijezda
- kviz znanja i kreativnosti 2014./2015.
Ove je godine na županijskoj razini natjecanja Knjižnicu i čitaonicu OŠ Brezovice predstavljalo četvero učenika – plakat je izradila učenica Dorotea Kovačić iz 7. a razreda, a u kvizu su sudjelovali učenici: Iva Maria Padovan, 5. f, Mihael Rubinić, 5. a te Lara Senčić, 7. b. Dorotein je plakat nosio zadani naslov PRIJATELJSTVO i bio jednim od najljepših, odnosno najkreativnijih. Dorotea ga je uspješno predstavila i ostalim se natjecateljima vrlo svidio, no „odrasla“ komisija je ipak odabrala neke druge radove kao predstavnike za državnu razinu natjecanja. Sve smo snimili pa možete sami procijeniti. Jedan je od njih čak bio djelomično preuzeta naslovnica knjige iz 1979. U svakom slučaju, pohvale Dorotei za trud jer ona već drugu godinu zaredom predano radi i natječe se te tako usavršava svoju prirođenu kreativnost.
Posebne pohvale našoj „srebrnoj“ ekipi koja je sudjelovala u, ne baš laganom, kvizu znanja. Svaka je škola imala 3 predstavnika koji su, svaki za sebe, rješavali test od 50 pitanja, a na kraju su se njihovi bodovi zbrajali i tako se dobio ekipni uspjeh škole. Bili smo drugi, iza škole domaćina, OŠ Bartola Kašića (lani je redoslijed bio obrnut) te tako osigurali odlazak na državnu razinu natjecanja. Svatko bi im čestitao jer su uložili zaista mnogo truda, pročitali knjige nekoliko puta i riješili 200tinjak pitanja za vježbu, a i usmeno odgovarali na postavljene im „zamke“. Naš je Mihael imao najviše bodova od svih natjecatelja pa njemu i dodatne pohvale. Kao što je glazba zvonka radost, tako je čitanje tiha radost koja ushićuje, a rezultati se itekako pokazuju.
knjižničarka Zrinka Krišković, prof.
Ove je godine na županijskoj razini natjecanja Knjižnicu i čitaonicu OŠ Brezovice predstavljalo četvero učenika – plakat je izradila učenica Dorotea Kovačić iz 7. a razreda, a u kvizu su sudjelovali učenici: Iva Maria Padovan, 5. f, Mihael Rubinić, 5. a te Lara Senčić, 7. b. Dorotein je plakat nosio zadani naslov PRIJATELJSTVO i bio jednim od najljepših, odnosno najkreativnijih. Dorotea ga je uspješno predstavila i ostalim se natjecateljima vrlo svidio, no „odrasla“ komisija je ipak odabrala neke druge radove kao predstavnike za državnu razinu natjecanja. Sve smo snimili pa možete sami procijeniti. Jedan je od njih čak bio djelomično preuzeta naslovnica knjige iz 1979. U svakom slučaju, pohvale Dorotei za trud jer ona već drugu godinu zaredom predano radi i natječe se te tako usavršava svoju prirođenu kreativnost.
Posebne pohvale našoj „srebrnoj“ ekipi koja je sudjelovala u, ne baš laganom, kvizu znanja. Svaka je škola imala 3 predstavnika koji su, svaki za sebe, rješavali test od 50 pitanja, a na kraju su se njihovi bodovi zbrajali i tako se dobio ekipni uspjeh škole. Bili smo drugi, iza škole domaćina, OŠ Bartola Kašića (lani je redoslijed bio obrnut) te tako osigurali odlazak na državnu razinu natjecanja. Svatko bi im čestitao jer su uložili zaista mnogo truda, pročitali knjige nekoliko puta i riješili 200tinjak pitanja za vježbu, a i usmeno odgovarali na postavljene im „zamke“. Naš je Mihael imao najviše bodova od svih natjecatelja pa njemu i dodatne pohvale. Kao što je glazba zvonka radost, tako je čitanje tiha radost koja ushićuje, a rezultati se itekako pokazuju.
knjižničarka Zrinka Krišković, prof.
Dobrotvorna akcija Zaklade Ana Rukavina i OŠ Brezovica
U četvrtak, 29. siječnja 2015. u našoj školi održana je akcija upisivanja u
Registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica. Upisalo se 47
osoba u dobi od 18 do 40 godina.
Veliko hvala učiteljima, roditeljima i prijateljima naše škole koji su došli u našu školu i, upisavši se u Registar, povećali šanse za izlječenje oboljelima od leukemije, limfoma te drugih krvnih bolesti i teških oštećenja koštane srži.
Hvala učenicima koji su informaciju o akciji prenijeli svojim obiteljima i susjedstvu, a posebno hvala učenicama volonterkama koje su pomagale prije i tijekom akcije da ona bude što uspješnija. To su naša bivša učenica Veronika Horvat, učenice Ira Kajtazović, Dora Knežević, Tea Čaušević i Vanesa Velagić, sve iz 8. b te učenice Nika Botić i Mia Jureta iz 6. d razreda.
Hvala i svima koji su novčanim prilogom te donacijama pomogli rad Zaklade Ana Rukavina.
Vjerujemo da će ova akcija biti poticaj drugim školama, poduzećima i pojedincima da organiziraju u svojim sredinama upisivanje u Registar s ciljem povećanja broja potencijalnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica. Spasimo li život barem jednoj oboljeloj osobi, postigli smo cilj.
Zaklada Ana Rukavina na svojoj službenoj web stranici zahvaljuje svima na pomoći.
Ana Mrčić, školska psihologinja
Veliko hvala učiteljima, roditeljima i prijateljima naše škole koji su došli u našu školu i, upisavši se u Registar, povećali šanse za izlječenje oboljelima od leukemije, limfoma te drugih krvnih bolesti i teških oštećenja koštane srži.
Hvala učenicima koji su informaciju o akciji prenijeli svojim obiteljima i susjedstvu, a posebno hvala učenicama volonterkama koje su pomagale prije i tijekom akcije da ona bude što uspješnija. To su naša bivša učenica Veronika Horvat, učenice Ira Kajtazović, Dora Knežević, Tea Čaušević i Vanesa Velagić, sve iz 8. b te učenice Nika Botić i Mia Jureta iz 6. d razreda.
Hvala i svima koji su novčanim prilogom te donacijama pomogli rad Zaklade Ana Rukavina.
Vjerujemo da će ova akcija biti poticaj drugim školama, poduzećima i pojedincima da organiziraju u svojim sredinama upisivanje u Registar s ciljem povećanja broja potencijalnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica. Spasimo li život barem jednoj oboljeloj osobi, postigli smo cilj.
Zaklada Ana Rukavina na svojoj službenoj web stranici zahvaljuje svima na pomoći.
Ana Mrčić, školska psihologinja
Božićni sajam
U petak 12. prosinca održao se božićni sajam u našoj školi. Sudjelovali su učenici nižih i viših razreda sa svojim učiteljicama. Roditelji, učenici i učitelji su proteklih mjesec dana pravili jaslice i različite božićne ukrase koje su u petak zajedno prodavali, a veseli kupci bili su roditelji i djeca. U petak je od prodaje prikupljeno oko 7500 kn, dok je u protekle 3 godine prikupljeno 3800 kn. U petak 19. prosinca, za vrijeme božićne priredbe, prodavat će se preostali ukrasi.
Tea Konosić, 6. e
Tea Konosić, 6. e
Dođite na božićni sajam!12. prosinca u 17 sati i 30 minuta u našoj školi održat će se božićni sajam. U organizaciju sajma uključene su sve učiteljice i učenici iz razredne nastave, vjeroučitelji te nekoliko učenika i učitelja iz viših razreda. Ove godine vrata su otvorena svima, ne samo nastavnicima i učenicima. Do sada se sajam održao četiri puta i prikupljeno je oko 4 000 kuna. Novac se prikuplja da bi se u našoj školi sagradila učionica na otvorenom. Ovim putem pozivamo sve učenike i njihove roditelje da se priključe. Šah u našoj školi |
|
Šah je vrlo stara i vrlo zanimljiva igra za dva igrača. Igra se na kvadratnoj ploči koja je podijeljena u 64 polja obojana naizmjenično crnom i bijelom bojom. Svaki igrač na početku ima 16 figura: 8 pješaka (pijuna), par lovaca (laufera), par skakača (konja) i par topova (kula) te kralja i kraljicu. Jedan igrač igra bijelim, a drugi crnim figurama.
Pravila igre nisu teška, ali je teško izvući se iz pat pozicije. Kad spasa više nema - matiran si. Pješak ide samo za jedno polje naprijed, ali jede ukoso. Kralj se može kretati u svim smjerovima, ali samo za jedno polje, dok se kraljica kreće u svim smjerovima neograničeno. Ona je najjača figura. Top može ići samo ravno (okomito i vodoravno) neograničen broj polja, a lovac samo dijagonalno, također neograničen broj polja. Ni top ni lovac ne mogu preskakati figure, za razliku od skakača koji se kreće u L.
Šah je igra kojom su kojom su ljudi kratili vrijeme i razvijali moždane vijuge još od 6. stoljeća, a vjerojatno i puno ranije, s početkom naše ere. Donesen je iz Irana (Perzije) iako je vjerojatno nastao u Indiji ili Kini kao igra kojom je vojska osmišljavala svoju vojnu strategiju i taktiku. Tako šahovske figure predstavljaju četiri roda vojske: pješake, konjicu, slonove (lauferi, tj. lovci), i borna kola (kule, tj. topovi).
Šah je vrlo popularna igra u cijelome svijetu koja razvija inteligenciju te ugodno i korisno krati vrijeme. Primjerice, taksisti često (dok čekaju putnike) na poklopcu motora svojih automobila igraju šah.
Hrvatski grb također se naziva šahovnicomjer se na njemu izmjenjuju crvena i bijela polja. Po šahovnici je naš sportski dres poznat u cijelome svijetu. Ona je postala naš nacionalni simbol.
Mnoge države svijeta uvele su šah u svoj obrazovni sustav, primjerice u nastavu matematike. Kod nas to još nije slučaj, ali se šahom možemo baviti kao izvannastavnom aktivnošću.
Jednom tjedno, četvrkom od 17.30 do 19.00 h, u našoj OŠ Brezovica desetak učenika igra šah. Učitelj šaha i naš instruktor, gospodin Zdravko Margitić, upućuje nas u tajne ove drevne igre.
Kažu da šah jako razvija inteligenciju, ali moja mama tvrdi da se to na meni zasad još ne vidi.
Šalim se, dokazano je da su igrači šaha uspješniji u školi od onih koji igraju video-igrice.
Borna Babić, 4. b
Pravila igre nisu teška, ali je teško izvući se iz pat pozicije. Kad spasa više nema - matiran si. Pješak ide samo za jedno polje naprijed, ali jede ukoso. Kralj se može kretati u svim smjerovima, ali samo za jedno polje, dok se kraljica kreće u svim smjerovima neograničeno. Ona je najjača figura. Top može ići samo ravno (okomito i vodoravno) neograničen broj polja, a lovac samo dijagonalno, također neograničen broj polja. Ni top ni lovac ne mogu preskakati figure, za razliku od skakača koji se kreće u L.
Šah je igra kojom su kojom su ljudi kratili vrijeme i razvijali moždane vijuge još od 6. stoljeća, a vjerojatno i puno ranije, s početkom naše ere. Donesen je iz Irana (Perzije) iako je vjerojatno nastao u Indiji ili Kini kao igra kojom je vojska osmišljavala svoju vojnu strategiju i taktiku. Tako šahovske figure predstavljaju četiri roda vojske: pješake, konjicu, slonove (lauferi, tj. lovci), i borna kola (kule, tj. topovi).
Šah je vrlo popularna igra u cijelome svijetu koja razvija inteligenciju te ugodno i korisno krati vrijeme. Primjerice, taksisti često (dok čekaju putnike) na poklopcu motora svojih automobila igraju šah.
Hrvatski grb također se naziva šahovnicomjer se na njemu izmjenjuju crvena i bijela polja. Po šahovnici je naš sportski dres poznat u cijelome svijetu. Ona je postala naš nacionalni simbol.
Mnoge države svijeta uvele su šah u svoj obrazovni sustav, primjerice u nastavu matematike. Kod nas to još nije slučaj, ali se šahom možemo baviti kao izvannastavnom aktivnošću.
Jednom tjedno, četvrkom od 17.30 do 19.00 h, u našoj OŠ Brezovica desetak učenika igra šah. Učitelj šaha i naš instruktor, gospodin Zdravko Margitić, upućuje nas u tajne ove drevne igre.
Kažu da šah jako razvija inteligenciju, ali moja mama tvrdi da se to na meni zasad još ne vidi.
Šalim se, dokazano je da su igrači šaha uspješniji u školi od onih koji igraju video-igrice.
Borna Babić, 4. b
Djeca djeci
U subotu 6. prosinca, učenice 7. e razreda Matea Šporčić, Ivana Matošević, Anja Pavlec, Petra Pranjić i Marija Jakovljević uz pratnju učiteljice Mirjane Rajter i učenice Magdalene Bolješić predstavljale su OŠ Brezovicu na festivalu Djeca djeci u Centru za kulturu Novi Zagreb u Remetincu.
Na festivalu je nastupalo devet osnovnih škola iz Novog Zagreba. Cure su nastupale 5. po redu. Ivana M. čitala je haiku na dijalektu, Matea Š. čitala je pjesmu na kajkavskom narječju, a zatim su sve cure pjevale pjesmu Elvisa Presleya Can´t help falling in love with you, i to a capella. Cure su se potrudile prije festivala i napravile su plakat s radovima i pjesmama učenika OŠ Brezovica.
Učiteljica Mirjana Rajter ih je pripremila i prijavila na festival i bodrila ih dok su nastupale.
Curama je na festivalu bilo ugodno, prevladavala je lijepa atmosfera i to je za njih bilo pravo malo iskustvo.
Interliber
U srijedu 12. studenoga učiteljica hrvatskog jezika povela je nas sedmero na sajam Interliber koji se održavao na Zagrebačkom velesajmu. Kada smo ušli, unutra je bila velika gužva. Nikada nisam bio na takvom mjestu, osim u knjižarama i knjižnicama. Bio sam iznenađen vidjevši toliko puno knjiga. Zajedno smo razgledavali, smijali se i zabavljali. Dok sam ja razgledavao slikovnice koje ću kupiti svojoj mlađoj sestri, iznenada je došla starija gospođa koja me počela masirati pokušavajući nam prodati aparat za masažu glave.
Malo prije izlaza svi smo se potpisali na jednu ploču. Jako mi se svidjelo i volio bih ići i sljedeće godine.
Marko Karlić, 6. d
Malo prije izlaza svi smo se potpisali na jednu ploču. Jako mi se svidjelo i volio bih ići i sljedeće godine.
Marko Karlić, 6. d
Pokažimo najbolje što znamo
Ovogodišnje međurazredno natjecanje učenika četvrtih razreda naše škole, u organizaciji školske knjižnice,osmišljeno je konačno kao projekt pod nazivom – POKAŽIMO NAJBOLJE ŠTO ZNAMO- te je dobilo i novi sadržaj. Dosadašnjim natjecanjima u čitanju naglas i kreativnom pisanju, dodano je i likovno natjecanje s temom oslikavanja licitarskih srca.
Učenici su ponajprije upoznati s historijatom izrade licitara u vremenu i prostoru (od srednjeg vijeka naovamo, od Bavarske do Hrvatskog zagorja), a potom su prionuli samoj izradi svojih unikatnih licitarskih srca. Veselju nije bilo kraja kad bi vidjeli kako njihova srca poprimaju sasvim novu dimenziju. Nisu se rabile tradicionalne licitarske boje (crvena, žuta, bijela i zelena), već su mogli pustiti mašti na volju te su srca bila i zlatna, i srebrena, i smeđa i ružičasta, i modra i ljubičasta, kako je tko u svojoj mašti zamislio. Rabili su drvene boje te pastele. Natjecanje je trajalo 2 školska sata, kao i prošlogodišnja natjecanja. Mogu reći da učenici s nestrpljenjem iščekuju drugi krug.
Ova su natjecanja raspoređena u tri obrazovna razdoblja – jesen, zima i proljeće. Dosad je održano likovno natjecanje, (tijekom Mjeseca knjige), u kojem je sudjelovalo svih 134 „ četvrtaša“. Nakon pomnog pregledavanja njihovih kreativnih uradaka, izdvojena su 24 učenika za drugi krug natjecanja – 18 djevojčica i 6 dječaka iz 7 razrednih odjeljenja.
Iz Područne škole Demerje (4.c), to su: Bruno Fumić i Luka Kalac, (učitelj: Josip Pinko)
Iz PŠ Odranski Obrež (4.g), to su: Karla Celić i Karlo Zagorec, (učiteljica Nevenka Krpičak)
Iz PŠ Hrv. Leskovac (4.e), to su: Marijeta Čirjak, Lana Obućina i Ema Starešinić; (učiteljica Dragica Šainović)
Iz PŠ Kup. Kraljevec (4.f), to su: Patrik Baranja, Vlatka Duvnjak, Sara Jurša i Ilina Kovačić; (učiteljica Štefica Vučak)
Iz 4.a razreda (matična škola), to su: Sara Grdić, Dora Imprić, Petra Strbad i Jakov Svalina; (učiteljica Nives Poljančić)
Iz PŠDragonožec (4.d), to su: Laura Brebrić, Marta Džidić, Anamarija Kovačić i Lovro Tešija; (učitelj Drago Karlović)
Iz 4.b (matična škola), to su: Štefani Geljić Vilušić, Nikolina Marković Mandić, Katarina Sigurnjak, Marta Soldić i Jelena Štancl.(učiteljica Marija R. Vrban)
Razredni pobjednici su:
Luka Kalac (Demerje),
Karla Celić (Odr.Obrež),
Ema Starešinić , Lana Obućina i Marijeta Čirjak (Hrv. Leskovac – 1.,2.i3.mjesto),
Vlatka Duvnjak (Kup. Kraljevec ),
Dora Imprić i Petra Strbad (4.a) ,
Marta Džidić (PŠ Dragonožec) te
Jelena Štancl, Nikolina Marković Mandić i Marta Soldić (4.b – 1.,2.i 3.mjesto).
To je prepolovljeni broj svih finalista, a pobjednici su u preciznosti bojenja i urednosti izrade svojih licitarskih srca .
Konačno, pobjednici s najoriginalnijim, unikatnim elementima licitarskih srca su:
Karla Celić, 4.g (Odr. Obrež), Anamarija Kovačić, 4.d (Dragonožec) i Katarina Sigurnjak, 4.b (Brezovica). Čestitke pobjednicima!
Inače je, kao škola, ekipni pobjednik PŠ Hrv. Leskovac, jer su njeni učenici u zadanom vremenu svi uspjeli obojiti svoja srca i to prilično ujednačeno.
Sva su srca plastificirana i bit će izložena na galerijskom prostoru naše škole uoči Božićne priredbe. Ostala srca moći će se razgledati u našim područnim školama. Svi sudionici dobit će zahvalnice za svoj trud, a finalisti i priznanja.
Finalni dio natjecanja tek slijedi, a tema će biti oslikavanje kravata.
Predviđeno je da to bude do kraja polugodišta.
knjižničarka Zrinka Krišković, prof.
Brezovica, studeni 2014.
Skypanje na satu engleskoga jezika
Razgovor 8. d s vršnjacima iz Švedske
U travnju ove godine učenici 8. d razreda Osnovne škole Brezovica, sa svojom učiteljicom engleskog jezika Sandrom Prpić, razgovarali su s učenicima 7. razreda iz jedne europske države preko društvene mreže skype. Razgovor je počeo u 13:30 h i završio je u 14:00 h. Dok smo razgovarali, pokušavali smo pogoditi tko je iz koje države. Razred s kojim smo razgovarali imao je oko 17 učenika. Tijekom razgovora pred kamerom je bio njihov cijeli razred, a u našem razredu su se izmjenjivala dva po dva učenika.
Iznenadilo nas je što tamo učenici ne koriste bilježnice i olovke, nego svi imaju tablete te smo shvatili da je riječ o razvijenoj državi. Tijekom razgovora je bila potrebna tišina da bismo mogli čuti tko što priča. U početku nam je bilo nelagodno razgovarati na engleskom jeziku jer nismo bili dovoljno hrabri i primijetili smo da oni imaju bolje znanje engleskog. Najveći problem u komunikaciji bila nam je pravilna uporaba glagolskih vremena.
Nakon 10 minuta razgovora shvatili smo da su iz Švedske, a u tome nam je najviše pomogla informacija da u njihovoj nogometnoj reprezentaciji igra poznati nogometaš Zlatan Ibrahimović. Nakon toga rekli su nam da žive u gradu Linköpingu.
Njima je trebalo oko 5 minuta da shvate da smo iz Hrvatske, a zaključili su to čim smo spomenuli Jadransko more. Nismo razmijenili kontakte, ali smo dogovorili ponovni razgovor na skypeu u svibnju. Drago mi je što smo imali priliku vidjeti kako žive naši vršnjaci u Švedskoj te shvatiti da nisu ništa drugačiji od nas.
Veselimo se ponovnom susretu na skypeu.
Petra Jukić, 8.r
Osvrti učenika 6-ih razreda
One day the teacher told us that we were going to have a Skype lesson. No one knew what Skype lesson was but the teacher explained it to us: “You first have to write down some questions for the mystery class. We have to get answers about the position of the class. We are going to ask them these questions and, if we are lucky, guess their country and a town. They are going to ask us their questions and maybe guess our country or town. Do you understand?”
I understood it. I was nervous and looked forward to it. The teacher “called” the mystery class. We asked them questions like: Is your country landlocked?” or “Do you live in the capital city?”
We won at guessing the country (Sweden) and they guessed our town (Zagreb).
I liked it very much! I hope we can do it again some time.
Luka Dmitrović, 6. a
One day our English teacher told us that we would have a fun English lesson. We had to guess over the Skype who the other mystery class was. We had so much fun. First we thought that we wouldn’t know how to work in groups like a team but we did it. You know Swedish are very nice people. I think that they are good at English.
Dorotea Kovačić, 6. a
Učenici 6. a razreda i njihova učiteljica Suzana Anić-Antić razgovaraju s učenicima iz Švedske
Humanitarne akcije u našoj školi
U našoj školi se već godinama priređuju humanitarne akcije u kojima se skuplja novac za obitelji slabijeg imovinskog stanja. Humanitarne akcije priređuju se u vrijeme Božića i Korizme. Zadnja Božićna akcija Za 1000 radosti bila je 2013. godine, a u njoj su naši učenici i djelatnici škole sakupili 5570 kn.
Za Korizmenu akciju, 2014. godine, učenici su se odrekli dijela svog džeparca koji su dali za obitelji kojima je taj novac potrebniji. Tada je skupljeno 2436 kn. Bilo nam je svima jako drago što smo uspjeli pomoći i usrećiti siromašne obitelji uoči blagdana.
Matea Lončić, 8.r
Andrea Majdak, 8. r
Antonija Leskovec, 8.r
Magdalena Prevendar, 8.r
Za Korizmenu akciju, 2014. godine, učenici su se odrekli dijela svog džeparca koji su dali za obitelji kojima je taj novac potrebniji. Tada je skupljeno 2436 kn. Bilo nam je svima jako drago što smo uspjeli pomoći i usrećiti siromašne obitelji uoči blagdana.
Matea Lončić, 8.r
Andrea Majdak, 8. r
Antonija Leskovec, 8.r
Magdalena Prevendar, 8.r
Susret s glumcem Ivom Gregurevićem
25. ožujka našu školu posjetio je Ivo Gregurević, poznati hrvatski glumac koji iza sebe ima uspješnu glumačku karijeru. Najpoznatija dramska serija u kojoj je glumio, a koja se trenutno prikazuje na HRT-u je Odmori se, zaslužio si, a sada s glumcem Mustafom Nadarevićem snima film Imena višnje. Susret s Ivom Gregurevićem održao se u sportskoj dvorani naše škole, a na njemu su sudjelovali sedmi i osmi razredi. Poznati glumac prvo je izveo recitaciju koja se svima jako svidjela, a zatim je učenicima pričao o drogi i svima je savjetovao da je nikad ne probaju. Tijekom svog izlaganja nasmijavao je učitelje i učenike koji su prisustvovali susretu koji je trajao 45 minuta.
Lorena Mavračić, 6. r
Lorena Mavračić, 6. r
Natjecanje Čitanjem do zvijezda
Plakat Sunce djever i Neva Nevičića
U ožujku ove godine Dorotea Kovačić, učenica 6. a razreda, osvojila je prvo mjesto na županijskom natjecanju Čitanjem do zvijezda sa svojim plakatom Sunce djever i Neva Nevičica (prema bajci Ivane Brlić Mažuranić). Dorotea nam je ispričala da joj je za izradu plakata trebalo oko mjesec dana. Od materijala je koristila bojice, kolaž, flomastere, drvo, kamenje i grančice jele. Dorotea trenutno izrađuje plakat o slavenskoj mitologiji s kojim će sudjelovati na državnom natjecanju. Povjerila nam je da za novi plakat također koristi raznolik materijal te da će se sastojati od dva dijela - prikaza pozitivnih i negativnih likova iz slavenske mitologije.
Lorena Mihaljević, 7. r
Lorena Mihaljević, 7. r
Izrada plakata o slavenskoj mitologiji
Posjet Knjižnici Filozofskog fakulteta
Maketa Knjižnice Filozofskog fakulteta Zbirka rijetkih i starih knjiga Elektronički pult za posudbu knjiga
12. ožujka ove godine posjetili smo Knjižnicu Filozofskog Fakulteta, drugu najveću knjižnicu u Zagrebu. Prva najveća knjižnica u Zagrebu je Nacionalna i sveučilišna knjižnica koja se također nalazi u blizini Filozofskog fakulteta. Nismo očekivali da će knjižnica izgledati toliko moderno.
Prvo smo upoznali sve knjižničare na trećem katu i razgledali zbirku rariteta gdje se čuvaju najstarije knjige u knjižnici, a nakon toga krenuli smo do podruma. U podrumu se nalazi spremište s knjigama koje se rjeđe posuđuju. Tamo su velike police - kompaktusi - koje se pokreću vrtnjom i po njima se knjižničari mogu penjati da bi dohvatili knjige s gornjih polica. Iz spremišta se knjige također mogu posuditi, samo ih studenti ne smiju sami posuđivati, već im ih mora donijeti knjižničarka. Knjige koje se često posuđuju, koje trebaju studentima i profesorima, razvrstane su po katovima. Osim knjiga, u knjižnici su i časopisi. Svaka knjiga i svaki časopis imaju svoju oznaku - signaturu - pomoću koje ih je lakše pronaći. U podrumu knjižnice je i prostorija gdje se nalaze ormarići. Ti ormarići služe da bi studenti u njima mogli ostavljati svoje stvari jer su često cijeli dan u knjižnici. Svaki ormarić ima svoj ključić.
U prizemlju se nalazi maketa zgrade. Saznali smo da je knjižnica dan prije, tj. 11. 3. slavila 5 godina postojanja. U prizemlju su izložene knjige na različitim jezicima kao što su engleski, japanski, korejski, hindu, turski i dr. Knjige smo pogledali i fotografirali. Pogledali smo i galeriju fotografija starih fakultetskih knjižnica i saznali da su prije izgradnje velike knjižnice sve knjige bile pohranjene u malim knjižnicama.
Nakon toga krenuli smo u obilazak katova. Knjižnica ima ukupno pet katova, a mi smo ih sve obišli. Na svakom katu nalaze se police s knjigama, fotelje, stolice i stolovi s računalima koja imaju pristup internetu. Svaku knjigu korisnici mogu uzeti s police i posuditi je elektroničkim putem. Informacije o knjigama mogu se pronaći u elektroničkom katalogu knjižnice. U katalog se upisuje naziv knjige i ime autora na temelju čega saznajemo je li knjiga dostupna za posudbu i pod kojim je brojem (signaturom) pohranjena. Svaka knjiga ima čip kako bismo je mogli posuditi i kako je netko ne bi ukrao. Za posuđivanje knjige potrebna je iskaznica. Iskaznica se zajedno s knjigom stavlja na određeno mjesto na elektroničkom pultu. Karla je pokušala posuditi i vratiti knjigu na elektroničkom pultu.
Knjižničarka Sanja Kovačević upoznala nas je s pravilima za korisnike. Knjiga se može posuditi na tri tjedna. Ako korisnik ne vrati knjigu na vrijeme, knjižničari ga telefonski podsjete na to. Ako je nekome knjiga potrebna na duže vrijeme, u dogovoru s knjižničarima može je posuditi na dva mjeseca, nakon čega je mora vratiti. Ako korisnik kasni s vraćanjem knjige, ne plaća zakasninu. Ukoliko knjigu izgubi, mora kupiti istu takvu ili neku drugu knjigu koja je knjižnici jednako potrebna.
Knjižničari su vrlo ljubazni i pristupačni, vole raditi s ljudima i studentima i bilo nam je jako zanimljivo družiti se s njima jedno popodne.
Lorena Mihaljević, 7. razred
Knige na različitim jezicima i pismima Kompaktusi Signature
12. ožujka ove godine posjetili smo Knjižnicu Filozofskog fakulteta. Nisam znala to da očekujem. Ostala sam ugodno iznenađena. Ona je sasvim drugačija od naše male, ugodne i tople knjižnice s domaćom atmosferom. Visoke police pune knjiga protežu se posvuda. Toliko knjiga na jednom mjestu još nisam vidjela. Ipak je to druga po veličini knjižnica u Hrvatskoj. Unutra vlada stroga tišina jer mnogi studenti uče. Ostala sam fascinirana prostranošću i količinom knjiga, a posebno time što sam malo osjetila kako izgleda studentski život. Posebno mi je lijepo bilo u prostoriji u kojoj se čuvaju rijetke i stare knjige na različitim jezicima i pismima. U knjižnici smo saznali mnogo zanimljivih stvari i pokuali smo sami posuditi knjige preko elektroničkog pulta, to mi je bilo jako zabavno. Jedva čekam da i ja jednoga dana zauzmem jedan od stolova u knjižnici i počnem upijati znanje uz neodoljiv miris knjiga i mira koji tamo vlada.
Dora Kovačić, 7. razred
Prvo školsko natjecanje u čitanju naglas
Ove je školske godine knjižničarka Zrinka Krišković pokrenula projekt ČITANJE NAGLAS za učenike trećih razrda naše škole. U suradnji s njihovim učiteljima i učiteljicama odabrala je prigodan tekst (bajku) te obišla svih sedam odjeljenja trećih razreda. Trebalo je poslušati 50 kandidata koji su se željeli okušati u čitanju. Odabrano je 14 kandidata (2 po razredu) koji su zajedno sa svojim učiteljima i učiteljicama došli u knjižnicu i čitali nove tekstove - grčku mitologiju prilagođenu djeci.
Borba je bila žestoka. U prosudbenoj komisiji bile su učiteljice i učitelji, s tim da se pazilo da da ne slušaju vlastite učenike/učenice, već one koje ne poznaju, da bi sve bilo pošteno i transparentno. Četiri učenice ušle su u finale postigavši maksimalan broj bodova (15). To su Anamarija Kovačić, Sara Šošić, Nika Tinodi te Roberta Udovičić. One su trebale pročitati još dvije dječje pjesme Grigora Viteza, nakon što ih je knjižničarka u pauzi pripremila. No, kako to obično biva, treba je bila neizbježna pa je pobijedila Roberta Udovičić, djevojčica najsigurnijeg nastupa, dok je Sara Šošić , koja je od početka natjecanja bila favoritkinja, osvojila drugo mjesto. Obje su učenice iz 3. a razreda pa je to i svojevrsna ekipna pobjeda. Treće su mjesto podijelile Anamarija Kovačić iz PŠ Dragonožec te djevojčica najljepše boje glasa i najbolje dikcije - Nika Tinodi iz 3. b razreda. Svi su natjecatelji dobili diplomice za sudjelovanje te ruže od krep-papira, koje izradila knjižničarka, dok su finalistice i finalisti (njih četrnaestero) dobili i priznanja OŠ Brezovica. Isto su dobili i njihovi učitelji i učiteljice.
Bilo je ukupno šest kategorija s obzirom na postignute bodove. Prva i druga kategorija (5 učenica i 2 učenika) nagrađena je Monografijom škole, dok je pobjednica, osim posebnme diplome, dobila Enciklopediju znanosti iz fonda naše školske knjižnice. Sve se to odvijalo tijekom veljače.
No, tu priči s trećašima nije kraj. Knjižničarka je najavila još dva natjecanja - natjecanje u pisanju najboljeg sastavka, gdje će se ocjenjivati sadržaj, rukopis i urednost te likovno natjecanje za prvo tromjesečje 4. razreda, sadržaj kojeg zasad ostaje tajnom. Nadamo se kako će se ti projekti održati u našim razredima i možda otvoriti neku novu stranicu kulturnog opismenjavanja naše djece do koje nam je svima stalo. Nadajmo se da će ta mala međurazredna natjecanja pospješiti i vrsnije rezultate u međuškolskim natjecanjima na županijskoj i državnoj razini.
knjižničarka Zrinka Krišković, prof.
Borba je bila žestoka. U prosudbenoj komisiji bile su učiteljice i učitelji, s tim da se pazilo da da ne slušaju vlastite učenike/učenice, već one koje ne poznaju, da bi sve bilo pošteno i transparentno. Četiri učenice ušle su u finale postigavši maksimalan broj bodova (15). To su Anamarija Kovačić, Sara Šošić, Nika Tinodi te Roberta Udovičić. One su trebale pročitati još dvije dječje pjesme Grigora Viteza, nakon što ih je knjižničarka u pauzi pripremila. No, kako to obično biva, treba je bila neizbježna pa je pobijedila Roberta Udovičić, djevojčica najsigurnijeg nastupa, dok je Sara Šošić , koja je od početka natjecanja bila favoritkinja, osvojila drugo mjesto. Obje su učenice iz 3. a razreda pa je to i svojevrsna ekipna pobjeda. Treće su mjesto podijelile Anamarija Kovačić iz PŠ Dragonožec te djevojčica najljepše boje glasa i najbolje dikcije - Nika Tinodi iz 3. b razreda. Svi su natjecatelji dobili diplomice za sudjelovanje te ruže od krep-papira, koje izradila knjižničarka, dok su finalistice i finalisti (njih četrnaestero) dobili i priznanja OŠ Brezovica. Isto su dobili i njihovi učitelji i učiteljice.
Bilo je ukupno šest kategorija s obzirom na postignute bodove. Prva i druga kategorija (5 učenica i 2 učenika) nagrađena je Monografijom škole, dok je pobjednica, osim posebnme diplome, dobila Enciklopediju znanosti iz fonda naše školske knjižnice. Sve se to odvijalo tijekom veljače.
No, tu priči s trećašima nije kraj. Knjižničarka je najavila još dva natjecanja - natjecanje u pisanju najboljeg sastavka, gdje će se ocjenjivati sadržaj, rukopis i urednost te likovno natjecanje za prvo tromjesečje 4. razreda, sadržaj kojeg zasad ostaje tajnom. Nadamo se kako će se ti projekti održati u našim razredima i možda otvoriti neku novu stranicu kulturnog opismenjavanja naše djece do koje nam je svima stalo. Nadajmo se da će ta mala međurazredna natjecanja pospješiti i vrsnije rezultate u međuškolskim natjecanjima na županijskoj i državnoj razini.
knjižničarka Zrinka Krišković, prof.
Susret s Josipom Sršenom
Bradati dvometarski crtač stripova
U četvrtak nas je posjetio crtač stripova Josip Sršen. Bilo nam je jako zanimljivo. Očararao nas je svojom brzom tehnikom crtanja. Mogao je nacrtati jedan kratak strip u tri sekunde. Govorio nam je o svome životu. Objasnio nam je da se kućice u stripu zovu kadrovi i pokazao nam je kako nacrtati neke vrste oblačića u kojima je tekst koji likovi izgovaraju. Ja sam ga doživjela kao visokog, simpatičnog čovjeka s crnom bradom. Bio je fora i imao je super crvene starke. Činio mi se kao sramežljiv čovjek koji se baš ne snalazi pred nepoznatim ljudima. Meni je to bio najbolji sat hrvatskoga ikad. Voljela bih da nam opet u posjet dođe taj simpatični dvometarski crtač stripova.
Tea Konosić, 5. e
Crtač stripova
U četvrtak, 20.2.2014., posjetio nas je gospodin Josip Sršen, crtač stripova.
Pokazao nam je kako najbrže i najlakše nacrtati strip te nam je podijelio svoje stripove kako bismo ih prelistali.
Na ploči je nacrtao jedan kratki strip nakon naše predložene teme. Objasnio nam je što je to kadar te kako ga nacrtati. Bilo nam je zabavno i lijepo. Jako nas je razveselio svojim posjetom.
Eugen Ledić, 5.d
Sat s crtačem stripova
Kada smo u četvrtak 20.2.2014. imali sat s crtačem stripova Josipom Sršenom, bilo je zabavno. Meni je bilo zabavno zato što smo još nešto naučili o stripovima i pokazao nam je svoje stripove. On jako lijepo crta. Na satu smo se smijali.
Josipa Sršena nazvali smo gosponom. To je bio 4. sat i kada je zvonilo, zapitala sam se: Zar je sat već gotov?
Svaki sat koji je zabavan brzo završi. Šteta!
Sat mi je bio odličan,a mislim da i cijelom razredu jer su svi bili veseli. Martina Babić, 5.d
Susret s Josipom Sršenom
U četvrtak 20.02. nam je došao crtač Josip Sršen. Josip je simpatičan, visok, crne kose, zabavan i cijelo vrijeme vedra lica. Pokazao nam je svoje stripove u kojima je on glavni lik. Kasnije smo svi zajedno s njim pokušavali nacrtati strip na ploči. Kada je počeo crtati, svi smo se začudili, crtao je brzo, ali prelijepo. Na kraju nam je dao neke savjete kako crtati strip. Sretna sam jer sam upoznala tako vedru i maštovitu osobu.
Andrea Ličanin, 5. d
U četvrtak nas je posjetio crtač stripova Josip Sršen. Bilo nam je jako zanimljivo. Očararao nas je svojom brzom tehnikom crtanja. Mogao je nacrtati jedan kratak strip u tri sekunde. Govorio nam je o svome životu. Objasnio nam je da se kućice u stripu zovu kadrovi i pokazao nam je kako nacrtati neke vrste oblačića u kojima je tekst koji likovi izgovaraju. Ja sam ga doživjela kao visokog, simpatičnog čovjeka s crnom bradom. Bio je fora i imao je super crvene starke. Činio mi se kao sramežljiv čovjek koji se baš ne snalazi pred nepoznatim ljudima. Meni je to bio najbolji sat hrvatskoga ikad. Voljela bih da nam opet u posjet dođe taj simpatični dvometarski crtač stripova.
Tea Konosić, 5. e
Crtač stripova
U četvrtak, 20.2.2014., posjetio nas je gospodin Josip Sršen, crtač stripova.
Pokazao nam je kako najbrže i najlakše nacrtati strip te nam je podijelio svoje stripove kako bismo ih prelistali.
Na ploči je nacrtao jedan kratki strip nakon naše predložene teme. Objasnio nam je što je to kadar te kako ga nacrtati. Bilo nam je zabavno i lijepo. Jako nas je razveselio svojim posjetom.
Eugen Ledić, 5.d
Sat s crtačem stripova
Kada smo u četvrtak 20.2.2014. imali sat s crtačem stripova Josipom Sršenom, bilo je zabavno. Meni je bilo zabavno zato što smo još nešto naučili o stripovima i pokazao nam je svoje stripove. On jako lijepo crta. Na satu smo se smijali.
Josipa Sršena nazvali smo gosponom. To je bio 4. sat i kada je zvonilo, zapitala sam se: Zar je sat već gotov?
Svaki sat koji je zabavan brzo završi. Šteta!
Sat mi je bio odličan,a mislim da i cijelom razredu jer su svi bili veseli. Martina Babić, 5.d
Susret s Josipom Sršenom
U četvrtak 20.02. nam je došao crtač Josip Sršen. Josip je simpatičan, visok, crne kose, zabavan i cijelo vrijeme vedra lica. Pokazao nam je svoje stripove u kojima je on glavni lik. Kasnije smo svi zajedno s njim pokušavali nacrtati strip na ploči. Kada je počeo crtati, svi smo se začudili, crtao je brzo, ali prelijepo. Na kraju nam je dao neke savjete kako crtati strip. Sretna sam jer sam upoznala tako vedru i maštovitu osobu.
Andrea Ličanin, 5. d
Trofej Svjetskog nogometnog prvenstva izložen u MSU-u
U nedjelju, 23. veljače u Muzeju suvremene umjetnosti izložen je trofej Fifinog svjetskog prvenstva. Svi obožavatelji nogometa, a i oni koji to nisu mogli su se slikati s trofejem. Sljedeće Svjetsko nogometno prvenstvo održava se ove godine u Brazilu u Rio de Janeiru. Trofej, koji je napravljen od zlata, putuje Europom i do sada je bio u jako puno zemalja te još nije završio svoje putovanje. U Hrvatsku je došao 22. veljače i dva je dana bio izložen u Muzeju suvremene umjetnosti. Nakon Zagreba trofej putuje u Tursku. Trofej je doputovao avionom, a smjestili su ga u posebnu prostoriju Muzeja suvremene umjetnosti. Sponzor ove turneje je Coca-cola.
Ulaz u Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu Plesači su nam pokazali capuerru - mješavinu plesa i borilačkih vještina
Na ulazu u Muzej pogledale smo plesnu točku, a zatim smo krenule u mračnu sobicu u kojoj se prikazivao kratak film o Brazilu i povijesti trofeja. Kada smo izašle iz te sobice, ušle smo u sobu u kojoj je bio izložen sjajan trofej koji se nalazio u posebnom staklu. Nismo propustile priliku fotografirati se sa sjajnim kipićem. Poslije toga otišle smo do prostorije u kojoj su bili hladnjaci u kojima su držali Coca-colu. Svaki posjetitelj dobio je jednu malu Coca-colu i mali kruščić. Posjet Muzeju bio je zabavan.
Nives Derbuc i Karla Mikulčić, 7. r
Susret s Marijom Jurić Zagorkom
19. prosinca 2013. godine poslije nastave uputili smo se iz Brezovice u Zagreb da bismo upoznali gospođu Dubravku Vidović koja će nam ispričati priču o Mariji Jurić Zagorki. S gospođom Vidović susreli smo se na Dolcu u stanu u kojem je živjela Marija Jurić Zagorka.
Marija Jurić Zagorka bila je prva hrvatska novinarka i najčitanija hrvatska književnica. O njezinu životu mnogo je toga nepoznato kao i točan datum njezina rođenja. Marijino djetinjstvo bilo je nesretno. Još kao djevojčica pisala je o politici, što je bila velika sramota. Roditelji nisu podržavali njezinu ljubav prema pisanju pa je pisala skrivajući se. Majka je Mariju udala za bogatoga Mađara koji je za nju bio potpuni stranac. Nakon samo tri godine braka Marija je pobjegla k ujaku u Srijemsku Mitrovicu, a zatim u Zagreb gdje je uz preporuku biskupa Josipa Jurja Strossmayera postala članicom redakcije časopisa Obzor na mjestu referenta za mađarsko-hrvatsku politiku.
Dubravka Vidović priča Zagorkinu priču
U Obzoru je dobila vlastitu sobu samo zato da je netko od ljudi izvan redakcije ne bi vidio. Svoja djela nije smjela potpisivati svojim imenom, nego se potpisivala kao Zagorka, raznim drugim nadimcima ili zvjezdicom jer se nije smjelo znati da te članke piše žena. Kada su dvojica čelnih ljudi Obzora završila u zatvoru, sama je uređivala novine pokazavši pritom zadivljujuću inteligenciju i energiju.
Zagorkina pisaća mašina
Zagorkina pisaća mašina
No, čitatelji su se čudili tome što novine još uvijek izlaze, a novinari Obzora su u zatvoru. Ljudi koji su došli provjeriti je li netko još uvijek u redakciji susreli su Zagorku. Pitali su je: „Milostiva, što vi tu radite?", a ona im je odgovorila: „Ja nisam milostiva, ja sama zarađujem za život." Nakon toga svi su saznali da članke piše Zagorka.
Nagrade i priznanja
Osim političkih članaka Zagorka je pisala i romane. Svakog su jutra u dnevnim novinama izlazile male knjižice koje su se sastojale od pet stranica. Tako su nastajali njezini romani u nastavcima - „Gordana", „Vitez slavonske ravni" i ostali. Neki romani čak su se izvodili i kao predstave. Puno ljudi gledalo je te predstave i kad bi na njima vidjeli Mariju Jurić Zagorku, tražili su da im se pokloni, no ona na to nije pristajala. Mnogi kritičari pisali su negativno o predstavama za koje se znalo da ih je napisala Zagorka. Međutim, pisali su pozitivno kad bi predstava bila izvedena anonimno. Jednom, kada je Zagorka izašla na pozornicu nakon predstave i naklonila se publici, pisac Ksaver Šandor Gjalski napisao je kako to nije bila prava Zagorka jer ona čuva krave. Poslije toga ljudi su je prozvali kravaricom, a njezine romane literaturom za kravarice. Njezina najpoznatija djela su „Evica Gupčeva", „Gordana", „Grička vještica" i „Kći Lotršćaka". Nakon izlaganja gospođe Dubravke razgledali smo stan Marije Jurić Zagorke, a potom smo prošetali do njezina kipa u Tkalčićevoj ulici.
Susret sa Zagorkom bio mi je zanimljiv i poučan jer sam mnogo naučila o njezinu životu.
Sa Zagorkom u Tkalči
Susret sa Zagorkom bio mi je zanimljiv i poučan jer sam mnogo naučila o njezinu životu.
Sa Zagorkom u Tkalči
Ana Marija Rožić, 7. r
Doživljaji s Prisavlja
U četvrtak, 7. studenoga 2013., mi, novinari školskog lista Breza posjetili smo Hrvatsku radio televiziju. Ispred zgrade HRT-a dočekale su nas kamere i gospođa Nada Chedid, naša voditeljica i zaposlenica Odjela za odnose s javnošću HRT-a, koja nam se predstavila i rekla nam da će HRT snimiti kratak prilog o našem posjetu koji će biti prikazan u sutrašnjoj emisiji Iza ekrana. Gospođa Chedid je zatim ukratko navela što ćemo sve vidjeti u zgradi HRT-a.
Prva kamera
Prva kamera
Saznali smo da na HRT-u u svim redakcijama radi ukupno 3300 zaposlenika. U zgradi je oko 1000 kamera, a najstarija kamera nalazi se u predvorju. U liftu smo susreli poznatog voditelja Dragu Celzića koji nas je srdačno pozdravio i kratko popričao s nama. Naša prva postaja na katu bila je hladnjača u kojoj se čuvaju sve snimke pohranjene na filmskim vrpcama. Na posebnom odjelu u hladnjači nalaze se snimke iz Domovinskog rata.
Emisije, serije i filmovi na filmskoj vrpci
Emisije, serije i filmovi na filmskoj vrpci
Imali smo priliku vidjeti i kako nastaje radiodrama. Gospođa Nada Chedid upozorila nas je da budemo jako tihi tijekom ulaska u studio u kojem se snima. Nekoliko minuta proveli smo u režiji iza stakla gledajući i slušajući glumce Ivana Glovackog i Filipa Juričića koji su čitali tekst drame.
Zatim smo otišli na četvrti kat koji je isključivo radijski i posjetili studio Radio Sljemena. Razgovarali smo s novinarkom Radio Sljemena Jelenom Pajić koja nam je objasnila koje su razlike između radija i televizije i odgovorila na sva naša pitanja. Ona povremeno izvještava i za emisiju Dobro jutro Hrvatska pa ima i radijskog i televizijskog iskustva. Saznali smo da je na radiju lakše prikriti probleme koji mogu nastati tijekom javljanja uživo. Ako telefoni prestanu raditi ili se slušatelji ne javljaju, tada glazbeni urednik uvijek može u eter pustiti glazbeni broj ili voditeljica s ineterneta čita najnovije vijesti, zanimljivosti i komentare slušatelja na facebook stranici. Ukoliko na televiziji ili radiju nestane struje, uključuje se veliki agregat i prijenos emisije se nastavlja.
Učenici u hodnicima HRT-a
Zatim smo otišli na četvrti kat koji je isključivo radijski i posjetili studio Radio Sljemena. Razgovarali smo s novinarkom Radio Sljemena Jelenom Pajić koja nam je objasnila koje su razlike između radija i televizije i odgovorila na sva naša pitanja. Ona povremeno izvještava i za emisiju Dobro jutro Hrvatska pa ima i radijskog i televizijskog iskustva. Saznali smo da je na radiju lakše prikriti probleme koji mogu nastati tijekom javljanja uživo. Ako telefoni prestanu raditi ili se slušatelji ne javljaju, tada glazbeni urednik uvijek može u eter pustiti glazbeni broj ili voditeljica s ineterneta čita najnovije vijesti, zanimljivosti i komentare slušatelja na facebook stranici. Ukoliko na televiziji ili radiju nestane struje, uključuje se veliki agregat i prijenos emisije se nastavlja.
Učenici u hodnicima HRT-a
Tijekom obilaska saznali smo mnoge zanimljivosti o televiziji. Naša voditeljica rekla nam je kako svi voditelji i gosti prije snimanja televizijskih emisija moraju na šminkanje zbog toga što se tako prikriva prirodni sjaj kože. Sve večernje haljine koje možemo vidjeti u televizijskim emisijama HRT-a šivaju se i čuvaju u HRT-ovoj garderobi i mogu se ponovno nositi. Posjetili smo i studio emisije Osmi kat i razočarali se saznavši da se emisija ne snima na osmom, nego na drugom katu zgrade HRT-a te da lift iz kojeg gosti izlaze nije pravi, već je napravljen od gipsa i stiropora. Naša voditeljica nas je zatim odvela u redakciju Dnevnika gdje smo susreli voditelje i novinare koji pripremaju vijesti. Iz redakcije smo ušli u studio u kojem se snima Dnevnik te vidjeli kako je biti na mjestu voditelja.
U studiju Dnevnika
U studiju Dnevnika
Na putu prema studiju emisije Dobro jutro Hrvatska u predvorju, koje je središte okupljanja novinara i ostalih zaposlenika HRT-a, susreli smo voditeljicu Blaženku Leib koja nas je srdačno pozdravila. Nakon odmora na udobnim naslonjačima studija emisije Dobro jutro Hrvatska razgledali smo prostoriju u kojoj se izrađuje scenografija za različite emisije. Najljepše nam je bilo u najvećem studiju HRT-a - u studiju Anton Marti gdje se snima emisija Ples sa zvijezdama. Sjeli smo na mjesta za publiku diveći se veličini studija i promatrajući mnoštvo kamera i reflektora. Naša zadnja postaja bio je studio u kojem se održavaju probe Big Banda. Tamo smo se pozdravili s našom voditeljicom, gospođom Nadom Chedid, i krenuli kući.
Studio emisije Ples sa zvijezdama
Studio emisije Ples sa zvijezdama
Svidjelo nam se na HRT-u. Posjet je bio vrlo zabavan, zanimljiv i poučan. Saznali smo mnogo toga i lijepo smo se proveli. Ako budem mogla, voljela bih još jednom posjetiti HRT.
Dora Kovačić, 7. r
Dora Kovačić, 7. r
AkTerFest
2. listopada 2013. organiziran je izlet za darovite učenike. Školskim autobusom stigli smo na Zagrebački velesajam, točnije u Kineski paviljon, gdje je održan AkTerFest (Festival akvarijskih i terarijskih životinja). No, iako se u nazivu ne spominju, bilo je i raznih biljaka. Učenike je vrlo zanimao festival zbog guštera, zmija, žohara i ribica koje su mogli vidjeti.
Za kemijsku radionicu bili su zaduženi učenici Prirodoslovne škole Vladimira Preloga. Izvodili su zabavne pokuse kao što su kemijski sladoled, zelena vatra, kemijski crvi i dr. Vidjeli smo i tarantulinu nogu pod mikroskopom.
Svi su se lijepo zabavili i dosta toga naučili.
Ako ste zainteresirani, posjetite ga i vi sljedeće godine, nećete požaliti.
Ivana Bilkić, 7. r
Za kemijsku radionicu bili su zaduženi učenici Prirodoslovne škole Vladimira Preloga. Izvodili su zabavne pokuse kao što su kemijski sladoled, zelena vatra, kemijski crvi i dr. Vidjeli smo i tarantulinu nogu pod mikroskopom.
Svi su se lijepo zabavili i dosta toga naučili.
Ako ste zainteresirani, posjetite ga i vi sljedeće godine, nećete požaliti.
Ivana Bilkić, 7. r